Za mjesto susreta izabrala je restoran M 90 i preporučila ukusnog grgeča u umaku. Već pri prvom slasnom zalogaju postale su jasne njene namjere - predstaviti nam svoj kraj u najboljem svjetlu. Stavljajući na stol popis centara karlovačkog noćnog života, izrazila je želju da nam se pridruži. Želja joj je uslišana pa se nekoliko trenutaka kasnije laćamo krigle u novootvorenoj pivnici Crni mačak.
Uzrok suznim očima, koji smo isprva pripisivali zadimljenosti pivnice, ležao je ipak u odbljescima s njenog lijevog prstenjaka - prošlo je tjedan dana kako se zaručila. No, što je, tu je, ako je ona sretna i mi smo sretni! Konzultacije s ljubaznim pivničarem Robertom unose izraz nevjerice u njeno lice. Na rubu plača obznanjuje kako ponos njenog sela, tamburaški sastavi Rečički sokoli i Ilirija odmaraju te da će s pozornice River puba ovog vikenda prašiti narodnjački bend. Na onom svom popisu energično križa River i upisuje Trg u Dugoj Resi. Mi se baš nešto i ne žalimo pa nekih osam kilometara kasnije uživamo u rasponu hitova od Joea Cockera do Huseina Hasanefendića i natrag, u odličnoj izvedbi benda Black & White.
Sjeti se tad ona da je Robert spominjao i sporadične koncerte u dugoreškom klubu Mulj, pa ne budi nam teško, otiđosmo i to provjeriti. Mladac na ulazu, slučajni prolaznik, odmjeri nas od glave do pete uz konstataciju da nije baš siguran želimo li ući unutra. Trenutak naše nedoumice završava pogledom na komad papira sa slikom prekrižene harmonike i natpisom “Najstrože zabranjeno unošenje i rastezanje”. Ne samo da smo ušli, nego smo i potpuno neočekivano naletjeli na starog znanca, udarnika iz Močvarinih prvih postava, gospodina MoonLeeja. Malo smo ostali zatečeni - Zagrepčani izlaze u Dugu Resu?! To vam otprilike dođe kao da novogradiški pankeri izlaze u Repušnicu, a kutinski pankeri na uzvratne susrete dolaze u Adžamovce!
Nakon kraće glazbene pauze na pozornicu stupaju zagrebački metalci Igut. Sa sjetom promatramo šestoricu dugokosih i jednog kratkodlakog mladića s povezanom majicom oko glave kako pred pozornicom sinkronizirano u ritmu mlate glavom. Eh, to su bili dani!
Približavao se trenutak kada se rijeke ljudi iz okolnih kafića slijevaju u Papa’s bar pa napuštamo Dugu Resu. No, u petak je u Karlovcu bilo izrazito sušno. Neki će to pripisati dosadnoj kiši, neki postnovogodišnjoj depresiji i besparici, a mi smo sigurni da je velik dio onih koji su željeli novog vođu Hrvata u nedjelju birati bistre glave. Kako god, oni koji su došli na večer Studio 54 u Papa’s došli su se zabaviti i drago nam je da su u tome uspjeli. Onima koji su došli u subotu vidjeti i biti viđeni trebalo bi uvesti registracije i puštati ih po starom principu parni/neparni.
Kad Papa’s zatvori, rijeka ljudi poteče preko perivoja do nekadašnjeg kina Edison. U njegovom se predvorju smjestio Budha bar, najugodnije iznenađenje patrole. Unatoč uvjeravanjima naše ljubazne domaćice da u Karlovcu nitko ne pleše, u Budhi se plesalo cijeli vikend. U petak na povijest Yu rocka u izvedbi Čokoladnih bradavica, a u subotu na gramofone. Čini se da je Budha bar uspješno ispunio prazninu u ponudi karlovačkog noćnog života. Nadamo se da ga mladi neće tretirati kao mjesto gdje se pijan dođeš isplesati te da će preraspodjelom novčanih sredstava po karlovačkim šankovima dati potporu kvalitetnim programima.
Kad smo već kod šankova, okušali smo se i za onim u Knjige i kava. Kavu nismo probali zbog opranog aparata, a ovo drugo ne konzumiramo. Mi smo ipak šljakeri koji delaju ko konji po terenu, pa bismo ovu birtiju ipak preporučili našim intelektualnim kolegama iz redakcije. Osim što je opet promijenio gazdu, u Klubu D, narodu znanom kao Drmeš, sve je po starom. Motor još uvijek visi na zidu. U Catalpi se gazda Pero ugodno iznenadio kad smo mu se predstavili. Čita nas već pola godine, otkako su mu prijatelji za rođendan poklonili godišnju pretplatu. Dragi Pero, Čoban i Seljo pozdravljaju i tebe te zahvaljuju na angažmanu oko fotografiranja komada iz bogate ponude Catalpe.
U Kazališnoj kavani Zorinog doma pijani Rečičaki ljute našu domaćicu. Ajd’ što se vesele uz neloš bend, još bi im ona i oprostila, ali kako su mogli pozornicu Rivera ustupiti narodnjačkom bendu, umjesto da Kliku prezentiraju kulturnu baštinu svog kraja?! “Ma daj, stara, nemaš beda”, tješimo je i pitamo: “Je li uopće ikad itko stao u tom Karlovcu?”
