1922.
NOSFERATU
Većina vas koji ovo čitate tada se još nije ni rodila - OK, nitko se od vas tada nije rodio, zapravo, bili ste daleko od toga, plutajući u djedovim mošnjama, ne sanjajući o tome da je taj isti djed možda na pragu infarkta u kinodvorani, gledajući jedan od najvećih klasika vampirskog filma. 'Nosferatu' je 1921. snimio legendarni Švabo F.W. Murnau, s Maxom Schreckom u ulozi grofa Orloka. Što je, dakako, varijacija na grofa Drakulu, ali kako studio nije otkupio prava na adaptaciju priče o legendarnom krvopiji iz Transilvanije, moralo se maskirati identitet glavnog lika. Unatoč tome, udovica Brama Stokera tužila je produkciju i sud je naredio uništenje svih kopija filma! Srećom, dobre duše ga spasiše pa 'Nosferatu' i danas ostade glavnom lektirom svakog ljubitelja filmske povijesti.
1931.
DRACULA
Tod Browning jedna je od najvećih ikona ranih dana tzv. 'čudnog filma' (ipak je to čovjek koji je godinu dana kasnije snimio još kultniji 'Freaks'), a još 1931. godine okušao se, s itekako velikim i legendarnim uspjehom, u punoj, legalnoj adaptaciji priče o grofu koji bari žene i hrani se njihovom plazmom. Studio koji ga je producirao bio je Universal, na temelju kazališne predstave istog imena, a Dracula je ovoga puta bio - a tko drugi nego Bela Lugosi, i dalje najbolji Dracula u povijesti adaptacije Stokerove sage, čovjek kojem ni Ed Wood nije uspio upropastiti karizmu!
1932.
VAMPYR
Tek godinu dana nakon 'Dracule', ali stilom bliži 'Nosferatuu' (iako zvučan film, za razliku od Murnauova nijemog klasika), stiže i Carl Theodor Dreyer, još jedan šampion mladih dana kinematografije, s još jednim remek-djelom - 'Vampyr'. Pa eto, za one koji nisu ni svjesni toga da su najveći redatelji u povijesti filma snimali atmosferične horor filmove davno, davno prije nego su to moderni velikani odlučili raditi s trendovskim rastom Hollywooda (štoviše, ova vampirska priča prvi je Dreyerov zvučni film!) - mali podsjetnik! Priča prati mladog istraživača okultnog koji u selima oko Pariza nalazi vampire koji mještane tjeraju na samoubojstvo...
1958.
DRACULA
Skočimo malo do kraja pedesetih i eto nas u Britaniji, gdje je ova adaptacija priče Brama Stokera započela cijeli trend vampirskih horor filmova Hammer Horora, jednog od najpoznatijih europskih studija za štancanje horor-filmova. Draculu glumi - pogađate? - Christopher Lee, uz Lugosija drugi najpoznatiji zubo u povijesti filma, legenda koja je nedavno posjetila Hrvatsku, a koja ne samo da je i dalje aktivna, već je lani izdala glazbeni album, pjevajući preko heavy metala i klasične glazbe! Inače, film se u Britaniji zvao 'Horror of Dracula', upravo zato da ga ne bi zamijenili za klasik iz 1931.
1971.
VAMPYROS LESBOS
Puno prije 'Ubojica lezbijskih vampira', koje ste mogli gledati i u našim kinima, legendarni seksploatacijski redatelj sedamdesetih Jess Franco snimio je jednako legendaran, prilično naporan, ali vizualno predivan film o - lezbijskim vampiricama! Oslanjajući se na tada već dobro poznate motive lezbijskog vampirizma (načete u priči o Carmili, još 1872.), Franco je dao ulogu života pokojnoj Soledad Mirandi, koja briljira... pa, možda ne glumom, ali seksepilom svakako. Za sve ljubitelje eksploatacijskog filma, ovo je blago za oči. Ali i za uši, jer soundtrack je također totalni zakon!
1972.
BLACULA
Sedamdesete su bile idealno vrijeme da žanr malo 'poludi' pa da se počne eksperimentirati sa stvarima s kojima se do tada nije moglo ni smjelo igrati - tako nam svega godinu dana nakon lezbijki iz Francova eurotrasha stiže komad američke eksploatacije, točnije blacksploatacije, jedan od najvećih klasika žanra u kojem je Dracula - crnac! Po imenu Blacula, a kako drukčije?! Priča je smještena u 18. stoljeće, kada vođa afričkih plemena po imenu Mamuwalde potraži Draculinu pomoć u suzbijanju trgovine robljem, ali stari vampir je rasist koji Mamuwaldea pretvori u Blackulu. Crni Dracula tako dolazi u Ameriku u kovčegu koji otkupe dva gay dizajnera interijera... Ako vam to nije dovoljno urnebesno, zamislite što tek slijedi nakon takvog starta.
1985.
FRIGHT NIGHT
Stigle su osamdesete, a s njima i drugačiji tip zabave - horor-komedije postale su novi the thing, a jedna od njih bila je i vampirska saga Toma Hollanda, s Williamom Ragsdaleom i Chrisom Sarandonom u glavnim ulogama, pod nazivom 'Fright Night'. Bio je to start iznimno uspješne franšize, priča o susjedima koji (nije li to sumnjivo?) spavaju u lijesu u podrumu. Ovdje zli vampiri izgledaju kao čudovišta na raskrižju pravog užasa i 'Muppet Showa', i ne, nisu uopće romantični i cool, kao što su to recimo oni u jednom od najboljih vampirskih filmova ere - a on se zove...
1987.
THE LOST BOYS
Generacije stasale u osamdesetima znaju sve filmove 'dvojice Coreyja' napamet, a i ovo je itekako jedan od njih. Corey Haim i Corey Feldman u 'The Lost Boys' daju sve od sebe ne bi li zaustavili Jacka Bauer..., pardon Kiefera Sutherlanda i njegovu ekipu zubatih šminkera na motorima, koji imaju jasnu namjeru pretvoriti kalifornijski gradić u svoju mesnicu. Savršeni primjer kombinacije krvi, komedije, dječje i teen zabave, 80's rock glazbe te za gledanje uvijek poželjne Jami Gertz. Nedavno je snimljen i drugi dio, ali to ne želite gledati...
1987.
NEAR DARK
Iste godine snimljen je također jedan od najboljih vampirskih filmova svih vremena, jedinstveni 'Near Dark' proslavljene redateljice Kathryn Bigelow, koji je radikalno promijenio pravila igre i donio posve drugačiji pristup vampirskom fenomenu, posebno za to doba. Adrian Pasdar i Jenny Wright su čovjek i vampirica koji se zaljubljuju jedno u drugo, no svu ljubav na stranu, nasilje je ovdje iznimno krvavo i uznemirujuće, a priča o obitelji vampira koji putuju američkim selima u zatamnjenom kombiju prljavija i sirovija od mnogih, mnogih drugih. Sve to uz fenomenalan soundtrack jednih i jedinih Tangerine Dream. Više od 20 godina kasnije i dalje esencijalno gledanje.
1992.
BRAM STOKER'S DRACULA
Tko zna koja po redu adaptacija Stokerova klasika, doslovna, ovoga puta možda najdosljednija izvorniku, kako i priliči projektu kojeg se uhvati velikan kalibra Fancisa Forda Coppole. Film u kojem Tom Waits jede muhe, a Gary Oldman žvače ljudske žile jedan je od najpoznatijih vampirskih naslova devedesetih, s još glumačkih ikona u postavi, kao što su Winona Ryder i Anthony Hopkins. Nije 'Kum' ni 'Apokalipsa', iako ga ljudi vole, unatoč kostimiranoj, kičastoj prirodi koja mu je i donijela Oscara za kostime i šminku. Nama je nekako draži 'Near Dark' gdje vampiri imaju sve, samo ne šminku i kostime...
1994.
INTERVIEW WITH THE VAMPIRE
Bilo je vrijeme da se revolucija političke korektnosti devedesetih uvuče i u vampirski žanr pa izrodi film koji će prodati krvožedne zvijeri kao romantične pjesnike uz koje se mogu ne samo ovlažiti sve domaćice svijeta, već uživati i homoseksualci, bacajući drkicu na najgej verziju Toma Cruisea i Brada Pitta ikada. Ova adaptacija romana Anne Rice ne samo da je spojila ove dvije homo-ikone na jednom mjestu, već je upoznala svijet i s tada jako mladom Kirsten Dunst. Ipak, našem je ukusu daleko bolje sjeo...
1996.
FROM DUSK TILL DAWN
Posljednji istinski velik, iako nimalo originalan, zapravo tipično 90's postmoderan vampirski film 20. stoljeća režirao je Robert Rodriguez po scenariju Quentina Tarantina, koji je ubacio samog sebe u glavnu ulogu, uz bok Georgeu Clooneyju. On tada još nije bio The Clooney i još uvijek je zarađivao u 'Hitnoj službi'... Cijela stvar počinje kao krimić o pljački, a onda ode kvragu kad se niotkud pojave vampiri - pa počinje show! Sjetite se samo: 'Pussy, pussy!', ples Salme Hayek sa zmijom, Danny Treyo, Tom 'Sex Machine' Savini... Ma, klasik!
