U svijetu heavy metala taj je fantasy element oduvijek bio korijen mahanja dugom kosom, bilo da se radi o ajronmejdenovskoj epici, bilo da je riječ o mračnim vikinškim tiradama s krajnjeg sjevera planeta. No posljednjih nekoliko godina ulazak pojedinih bendova u mainstream i njihovo jedinstveno, originalno i drukčije prepakiranje poetike i estetike trenda ostavili su trag na popularnoj kulturi – zauvijek. Za nekog je taj trag ravan oštećenju mozga. Za druge osvježenje koje je bilo prijeko potrebno.
Za nas? Nešto između, ovisno o tome koliko ozbiljno shvaćate ulazak u svijet koji vam se otvara pritiskom tipke play.
Coheed & Cambria postoje još od devedesetih, a briljantno su spojili mitologiju, metal ikonografiju i glazbu koja je često tek vješto napisani i iznimno poletni pop-rock, a ne heavy metal. Zapravo, ovaj bend spaja monumentalnost radio-drame i klasične forme 60's pop pjesme, a sve to kroz četiri konceptualna albuma fascinantno zajebanih naslova: 'The Second Stage Turbine Blade', 'In Keeping Secrets of Silent Earth: 3', 'Good Apollo, I'm Burning Star IV, Volume One: From Fear Through the Eyes of Madness' i 'Good Apollo, I'm Burning Star IV, Volume Two: No World for Tomorrow'. Poveznica je fantasy SF priča 'The Amory Wars', koju je osmislio frontmen Claudio Sanchez (da, onaj s ludom kosom) te ju osim u pjesmama oživio i u stripovskom serijalu istog imena.
Uskoro im izlazi i prvi live album 'Neverender: Children of the Fence Edition', pod uvjetom da to možemo nazvati albumom jer riječ je o čak devet diskova (četiri CD-a i pet DVD-a), na kojima će se naći sve pjesme koje su izvodili na svojim čuvenim svirkama u trajanju od četiri dana – svaku večer po jedan album dok se ne ispriča cijela priča. Ukupno trajanje? Skoro pa kao Jacksonovi 'Gospodari'...
DragonForce posebna je kategorija, poluzajebanti u 80's modu, ali i vrhunski glazbenici koje je u mainstream lansirao 'Guitar Hero', uvrstivši njihovu 'Through the Fire and Flames' kao skriveni, posljednji izazov u igri – što samo pokazuje kako ovi momci sviraju gitare. Njihova estetika izravno se oslanja na fantasy eksploataciju iz osamdesetih, a rezultat su briljantni, neopisivo zabavni albumi prepuni epskih melodija, božanskih ratova, mačeva, oklopa i He-Man junaštva.
Iako službeno postoje već deset godina, tek su s 'Inhuman Rampage' (2006.) i prošlogodišnjim 'Ultra Beatdown' te svjetove uspjeli prodati široj publici. Prva stvar sa zadnjeg albuma, neopisiva 'Heroes of Out Time', čak je bila nominirana za Grammy!
Dugu povijest imaju i Amon Amarth, koji su nakon 20 godina sviranja metal zajednici tek unatrag godinu do dvije postali miljenici mainstream tiska, kao dežurni primjerak pravog, monolitnog vikinškog metala.
Brutalniji, ozbiljniji i mračniji od gore spomenutih kolega, Amon Amarth sviraju melodični vikinški death metal još od 1988., a već samim imenom (Amon Amarth je alternativni naziv za Mount Doom iz Tolkienove mitologije) demonstriraju svoju zaluđenost fantasy motivima. Njihov novi, najrazvikaniji album 'Twilight of the Thunder God' najbolji je primjer konanovskog čelika rastopljenog i pretvorenog u ubojito oružje dobre pjesme.
