Dakle, film je već jako dugo inspiriran reality televizijom, a najčešće kritiziranjem iste, tj. eksploatiranjem svih negativnih elemenata fenomena za potrebe dobre i zabavne priče, koja u najvećem broju slučajeva kombinira satiru sa standardnim uzbuđenjima. Čak i kada reality TV nije bio fenomen kakav je danas, filmovi kao što su 'Rollerball' i 'Running Man' podsjećali su na to u kojem pravcu ide televizijski biznis, predviđajući budućnost koja se, doduše, još nije posve dogodila, mada je dio silnih crnih predviđanja odavno postao stvarnost.
Drugim riječima, kada je 1975. snimljen 'Rollerball', revolucija etera s 'Big Brotherom' bila je udaljena nekoliko desetljeća, ali američka televizijska svakodnevica, posebno kada je korporativna eksploatacija sporta u pitanju, bila je u punom zamahu. Distopijski klasik Normana Jewisona ostao je jedan od najboljih filmova s ovom tematikom – ikada, a to nije uspio pokvariti ni tragikomični remake iz 2002.
'Running Man' je osamdesetih, uz pomoć Schwarzeneggera i šarenih trikoa, prikazao blisku nam budućnost (2017.) kao korporativnu policijsku državu, u kojoj se bivši zatvorenici ganjaju i ubijaju za zabavu TV gledatelja. Stephen King napisao je knjigu još 1982., a pet godina poslije Paul Michael Glaser pretvorio ju je u film. Kultni film.
'Death Race 2000', lani rimejkan s Jasonon Stathamom i bez broja u naslovu, sličnu je priču, s gaženjem ljudi automobilima, Carradineom i Stalloneom prodao još 1975., a vrijedi spomenuti i talijanski eksplo-klasik 'The New Gladiators' (režirao ga je legendarni Lucio Fulci), poznat i pod nazivom 'Warriors Of The Year 2072', koji nije ništa drugo nego niskobudžetna verzija 'Running Mana' – samo snimljena godinu dana prije holivudske verzije! Priča govori o, pogađate, modernim, futurističkim gladijatorskim igrama koje se organiziraju na televiziji budućnosti.
Novija ponuda je, dakako, brojnija i luđa. Reality televizija danas nije samo dio svakodnevice nego virus koji izjeda televizijski program do te mjere da su MTV i VH1, nekada glazbene televizije, doslovno pretvorene u mediokritetske zbirke iskorištavanja svakog zamislivog i nezamislivog recepta jeftinog hvatanja tuđih života pred objektivom kamere.
Prvi hitovi modernog reality TV-a inspirirali su sada već pa klasike kao što su 'The Truman Show' i njegova 'kopija' 'EDtv', a u posljednjih nekoliko godina naštancalo se itekako puno filmova s problematiziranjem fenomena zvanog 'reality TV izmiče kontroli': 'Wrong Turn 2' horor je u kojem tijekom snimanja reality showa u šumi ekipu napadnu deformirani rednek-kanibali; 'Slashers' je također horor, a ovog puta 'Scream' susreće 'Running Mana', u priči o fiktivnom japanskom extreme reality showu, nešto poput 'Survivora' u kojem natjecatelji moraju preživjeti manijakalne ubojice koje ih progone po setu – s pravim oružjem i pravom namjerom da ih narežu na komade; 'The Condemned' s čuvenim wrestlerom Steveom 'Stone Cold' Austinom bavi se internetskim realityjem, u kojem se deset na smrt osuđenih kriminalaca (muškaraca i žena) iz zatvora moraju boriti do smrti pred kamerama...
Nedavno prikazana britanska serija 'Dead Set' fantastično je iskoristila dva velika trenda – 'Big Brother' i zombije – uspijevajući složiti fantastičnu horor-satiru sa stanarima BB kuće koji se zabarikadiraju u svoje odaje nakon spoznaje da je vanjski svijet, od zombificiranih Homo sapiens gledatelja, postao tek vojska pravih, beživotnih i ljudskog mesa gladnih zombija.
Sve ove tematske opsesije nisu zaobišle ni Aziju, gdje je još 2001. Kinji Fukasaku snimio klasik 'Battle Royale', o školarcima koji se međusobno ubijaju na otoku u sklopu državnih edukacijskih mjera (dakle, ne toliko zbog zabave gledatelja...), a relativno friški primjer dolazi iz Tajlanda – '13 Beloved', film o TV showu u kojem natjecatelji za novac izvode sve ekstremnije i opasnije zadatke.
Kinezi su prošle godine snimili i 'Home Run', obiteljsku komediju koja je u isto vrijeme i kritika reality TV-a – 'Koliko je jak instinkt preživljavanja naše djece', pita se producentica pred kamerama, prije nego što je odlučila spasiti svoju emisiju radikalnim mjerama: vlastitog je petogodišnjeg sina odvezla u TV studio i zatim izbacila na cestu, natjeravši ga da se sam samcat vraća kući kroz urbanu džunglu. Njegov povratak diskretno prati TV ekipa naoružana kamerama kako bi gledateljstvu pokazala sve opasnosti koje mu se nađu na putu te tako podigla gledanost showa i zadržala posao.
Jer stvarnost se isplati, a reality TV, ma koliko inspirirao mračne filmske priče, postoji zbog jednostavnih zakona tržišta – dok ima luđaka koji žele sudjelovati i mase koja to želi gledati, bit će i reality televizije. A vrlo vjerojatno i novih filmova koji će se baviti tim fenomenom, bilo da ukazuju na probleme, plaše ili nasmijavaju, ali uvijek i u svakom slučaju zabavljaju.
