Kinezi dolaze!Jia Zhang-ke

Čak i ako nemate pojma tko je taj slavni Jia Zhang-ke (ne, nije onaj koji je režirao Olimpijadu, taj se zove Zhang Yimou), možete naučiti iz prve ruke, ako ove godine skoknite do Sarajeva, gdje će Jia navratiti prikazati svoje najbolje naslove. 15. Sarajevo Film Festival, drugim riječima, u okviru programa Tribute To ugostit će upravo njega, a sve to u sklopu velike retrospektive redatelja kojeg i sami organizatori Sarajevo Film Festivala nazivaju ‘jednim od najznačajnijih filmskih autora današnjice’. Da, Jia Zhang-ke jedna je od ikona kineskog art-filma i miljenik svjetskih festivala poput Cannesa i Venecije – nije čudo da niste pretjerano upoznati s njegovim opusom, jer u njegovim filmovima nema Jackie Chana, letenja na žicama i ljudi koji si međusobno propucavaju svoja crna odijela na hongkonškim ulicama.

A čega onda ima?

Jia Zhang-ke rođen je 1970. u Fenxangu (Kina), a danas pripada tzv. šestoj generaciji kineskih filmaša, zajedno s drugim hvaljenim njuškama, kao što su Wang Xiaoshuai i Zhang Yuan. Ničeg od toga ne bi bilo da jednog dana, negdje tamo devedesetih, Jia nije studirao umjetnost pa na faksu pogledao staro remek-djelo Chena Kaigea, legendarni film 'Yellow Earth', nakon kojeg se pogledao u ogledalo i uzviknuo: 'Eureka! Postat ću redatelj!' Dobro, ne baš tako i definitivno na kineskom, ali znate što želimo reći – bilo je to prosvjetljavajuće iskustvo, zbog kojeg je mladi Jia 1993. godine upisao prestižnu Pekinšku filmsku akademiju te počeo s filmskom teorijom, ne bi li se lagano posvetio i praksi.

Još kao student snimio je prve kratke filmove, a 1995. i svoj 'prvi pravi početak', sada već pa moderni polu-klasik 'Going Home', film koji je dobio pokoju nagradu na festivalima te zagrijao filmski establišment za mladca koji zna što radi. Nije trebalo čekati previše dugo za potvrdu talenta pa odmah nakon diplome kreće još ozbiljnije u biznis, doduše prvo kao underground redatelj. A što u strogo državno kontroliranom komunističkom društvu kakvo je kinesko znači – snimao je filmove bez državne kontrole! Iz jednostavnog razloga: njegovi filmovi često su govorili o novoj, promjenjivoj pseudokapitalističkoj Kini, gdje je ljudski život iz jedne krajnosti komunističkog ubijanja individualizma počeo skretati ka drugoj krajnosti, onoj u kojoj je novac postao jedini priznati Bog bezbožnog društva.

U tu fazu ubrajamo i priču o džeparu 'Xiao Wu' pa i njegovu trosatnu epsku priču o plesnoj skupini 'Platform', a posebno 'Unknown Pleasures', analizu stroge natalne politike koja zapovijeda jedno dijete po obitelji.

S 'The World' iz 2004. godine, Jia konačno zarađuje državnu naklonost pa ulazi u sustav državno odobrenih i sponzoriranih filmova. Država više nije mogla ignorirati globalno hvaljenog genijalca, no to ne znači da je počeo bježati od seciranja stvarnosti. Kada je 2006. godine dobio Zlatnog lava za 'Still Life', postao je nacionalnim herojem, a njegov najnoviji, prošlogodišnji film '24 City' bavi se položajem žena u industrijalizaciji Kine.

Obzirom da je Sarajevo bliže od Pekinga, a i od Cannesa i Venecije, nema izgovora za ignorirati nadoknađivanje pravih filmskih poslastica. Čak i ako preskočite Stevena Seagala ovaj tjedan, bit će on na RTLu-u i sljedeći. A prilike za upoznati Jiu Zhang-kea dolaze ipak nešto rjeđe.