Lažni svijet mockumentaryja — Dokumentarci koji to baš i nisu — Showbiz

Kad je Michael Moore 2003. dobio Oscara za “Ludi za oružjem”, američka je desnica prokuhala i jasno povikala: zbog namjerne manipulacije snimljenim materijalom i korištenja montaže kao oružja odašiljanja poruke, koja možda u potpunosti i ne odgovara snimljenoj stvarnosti, ali se itekako uklapa u zamišljeni koncept autora, “Ludi za oružjem” ne bi uopće smio biti nominiran u kategoriji dokumentarnog filma, a kamoli osvojiti prestižno Akademijino priznanje unutar nje! Naravno da ih nitko nije slušao, prvenstveno zbog uvjerenja da je riječ o krezubim kaubojima koji od silnog seksanja s ovcama i rodbinom te čišćenja vinčesterki pred TV-om nisu imali previše vremena naučiti čitati i pisati, a kamoli razmišljati i baviti se filmskom teorijom. No, bili su dijelom

u pravu, htjeli mi to priznati ili ne - “Ludi za oružjem” nije bio ‘čisti dokumentarac’, već svojevrsni docupamflet, uradak s jasnom misijom, kao i svi ostali Mooreovi ‘aktivistički dokumentarci’, na kraju krajeva. No, postoji li uopće ono što možemo nazvati ‘čistim dokumentarcem’?

Odgovor potražite u novom broju klika, a usput pogledajte foršpane nekih od najpoznatijih mockumentaraca.

This Is Spinal Tap