No ipak, u svoj toj klimi kopanja po mističnoj prošlosti i njezinog novog ambalažiranja za 2009. godinu nitko nije ni slutio da bi se kao next hot thing moglo naći i – prepariranje! Kao cool art! Nekada hobi dokonih lovaca, simbol neukusa prohujalih, politički daleko nekorektnijih vremena i estetika onih koji smatraju da je fora nositi bunde, sve dok ih aktivisti ALF-a ne napadnu kanticom spreja; danas, alternativni lifestyle, visoka umjetnost i pokušaj da se jedan zaboravljeni zanat, skriven u smrdljivim, otrovom i oguljenim kožusima nakrcanim podrumima sela & provincije, vrati u život. Urbani život.
Osnovna procedura je i dalje ista, kao i u bogatoj povijesti taksidermije – sama riječ spoj je latinskih riječi 'taxis' i 'derma', u prijevodu 'kretanje' i 'koža', a što podrazumijeva korištenje upravo kože kao osnove svakog prepariranog djela; drugim riječima, taksidermijski uraci rijetko kada uključuju cijelu životinju, prije svega njezine osnovne, kožnato-krznene dijelove, dok se oči, zubi, rogovi i sl. naknadno stavljaju u modele od umjetnih materijala. Kvalitetan majstor treba biti i talentirani kipar. Morbidni kipar.
Velika popularnost prepariranja svega ucmekanog što hoda, skače, puže ili gmiže pojavila se u 18. stoljeću, a početkom 20. stoljeća nastaju prve velike inovacije, koje su stotinu godina kasnije naslijedili moderni umjetnici. Poput, recimo, Nate Hilla iz Brooklyna, najeksponiranijeg člana 'taksidermijskih odmetnika' poznatih po imenu Minessota Association Of Rogue Taxidermists. Hillov rad uključuje organiziranje turneja po smetlištima, gdje pronalazi ostatke mrtvih životinja i pred publikom ih selektira te pretvara u prava mala umjetnička djela. 'Prvi put sam preparirao da bih impresionirao djevojku... Nije upalilo, ali sada se time bavim zato jer sam fasciniran time što sve mogu napraviti. Sada radim na ljudima u prirodnoj veličini, izrađenima od dijelova životinja', priča Hill, dok nova londonska zvijezda prepariranja, Luke Brennan, kaže da su njegovi razlozi fascinacija smrću i životom: 'Za mene je to ljubav prema prirodi i istraživanje vječnog života. Životinje mogu biti medij, baš kao i boja. Zašto se ograničiti slikanjem hibridnog jelena, medvjeda ili orla koji plešu na zapaljenoj lubanji u Supermanovom plaštu, kad to zapravo možeš izraditi i predstaviti u punom sjaju?'. Točno tako – zašto? Istom logikom vođeni su i brojni drugi umjetnici, čiji se radovi vrte oko kombiniranja mrtvih životinja sa svime i svačime – kornjače postaju zidni satovi, krokodili sprave na navijanje, cijela konjska tijela golemi zidni ukrasi... 'Oni koje vrijeđa moj rad trebali bi pogledati svoje kožnate cipele i shvatiti svoje licemjerje', poručuje Lisa Black s Novog Zelanda, specijalizirana za pretvaranje prepariranih mrtvih životinja u bizarne, koliko i fascinantne mehaničke strojeve, tj. neku vrstu steampunk taksidermije. 'Moj cilj nije slaviti ljepotu životinja u njihovoj smrti, već jednostavno ponuditi umjetničku devijaciju', kaže ona, vjerojatno računajući na brojke koje u novom valu velikog zanimanja za taksidermiju rastu na svim poljima, prije svega onom tržišnom. Tako su viktorijanski modeli prepariranih živina na aukcijama počeli dosezati cijene od nekoliko milijuna kuna po komadu (!), a scena kolekcionara raste iz dana u dan, kao i broj onih koji prodaju – bilo u fizičkim trgovinama, bilo na eBayju.
Trend je tu, a vi se odlučite pristaje li vam u sobi odrezana Bambijeva glava dijaznirana poput feudalne kineske keramike s antenama na glavi ili možda želite u hodnik postaviti maestralno dizajnirane statične igrokaze mrtvih šumskih životinja, kojima je posvjedočio svatko tko je barem jednom na putu do hrvatskog mora navratio jesti u Macolu.
