Diego Armando, dame i gospodo, nogometaš i jebač čiji je popkulturno-povijesni status danas možda nadišao samo jedan Beckham, iako njih dvojica ne mogu biti različitiji. Maradona osobno puca po paparazzima koji ga maltretiraju. Beckham unajmljuje tjelohranitelje da zaprljaju ruke.
Beckham je dobri dečko, maneken 'fudbalerstva' 21. stoljeća, poželjni zet koji se uvukao u svake domove – Maradona je bio genije lopte pred koje desetljeće, a onda se transformirao u debelog narkomana i beskompromisnog ljevičarskog aktivista, ne bi li, kad se riješio pokoje suvišne kile (oko svog trbuha, ali i pokojeg kilograma bijelog), obavio i konačnu transformaciju: u ikonu koja inspirira sve na potezu od filma do... hm, nismo ni sami sigurni kako točno objasniti pokretanje prve crkve svetog Maradone, ali gdje si Dejvide Bekame sad? Kad ćeš ti dobiti svoju crkvu?
'Maradonina crkva' aka 'Iglesia Maradoniana' osnovana je u gradu Rosario u Argentini, a Maradonnin 43. rođendan proslavljen 2003. godine označen je kao početak kalendarskog sustava, tzv. Godina 43 DD – 'Depudes de Diego', iliti 'Nakon Diega'. Crkvu je osnovalo čak 200 fanova, a potom su se preko njezinih Web stranica pričestili još deseci tisuća drugih.
E pa kad imaš takav status, nije čudo da te svi progone s kamerama!
Prvi poznati i naširoko razvikani, iako ne i nešto strašno hvaljeni dokumentarni film o Maradoni, snimio je nedavno Emir Kusturica i upravo je taj film, zanimljivo, postao prvim Kustiričinim djelom službeno distribuiranim u Hrvatskoj nakon početka rata i Kustinog 'početničenja' u sklopu kojeg je zabranio neprijateljskim narodima da legalno konzumiraju njegove filmove. Još bolje, nismo plaćali i pržili smo divikse i DVD-e pa neka si novac traži negdje drugdje...
Enivej, 'Maradona by Kusturica' lani je premijerno prikazan u Cannesu, a u njemu gospodin Emir, pardon, Nemanja, malo govori o sebi, svom redateljskom i glazbenom geniju, a malo i o Maradoni s kojim se šeće Argentinom i raspravlja o politici, prije svega o mržnji prema uvijek omraženoj i za mržnju spremnoj Americi. Neloš, ali ne i jako dobar dokumentarac u kojem Maradona govori otvoreno o svemu, ne samo o politici, već i o tome što su droga i žene napravile njegovom životu te kako se sada nosi s tim mračnim dijelovima prošlosti...
I tako je otpočeo novi val maradonamanije, u koji upada i još jedan dokumentarni film pod nazivom 'Maradona – In The Hands Of The Gods', friška produkcija proslavljene dokumentarne riznice Storyville. Premijerno prikazan na BBC-u, 'In The Hands Of The God' priča je o skupini prijatelja, pravih primjeraka engleskih kvartovskih igrača, koji u životu znaju samo za jednu stvar – nogomet. Bolje reći za freestyle tehniciranje, kojim pokušavaju uličnim nastupima skupiti novac za ostvarenje životnog sna: otputovati u Argentinu i tamo upoznati svog idola.
Među petoricom prijatelja nalaze se predani kršćanin, propali nogometaš, izbjeglica iz Somalije..., a gotovo nitko od njih nikada nije putovao izvan Engleske. U njihovoj avanturi prate ih kamere koje im aktivno ne pomažu pri zaradi novca i dolaska do cilja, a u konačnici dobivamo malo previše razvučenu (bolje bi funkcionirao u TV formatu od sat vremena nego kao film od 90 minuta) road movie zabavu, ispresjecanu pokaznim vježbama freestyle majstora po ulicama Sjeverne i Južne Amerike.
I jesu li došli do Maradone i ostvarili svoje snove? Nećemo vam spojlati jer garantiramo da ćete, ako vam je stvarno stalo, pronaći načina da i ovo pogledate. Jer poanta privlačnosti kulta Maradone i svih filmova o njemu upravo jest – možeš sve što iskreno želiš!
Dobro, osim skočiti s 200 metara na glavu i ostati živ, ali to je već neka druga priča...
