A s krive strane rampe ostalo je 20-ak kafića na Dolcu, kao i disko-klub u koji se, prema riječima našeg sugovornika Tonija, slijevala velika gomila ljudi i novca. Veliki potencijal u priljevu novca iz tog dijela Šibenika primijetile su i gradske vlasti te na početak rive instalirale kućicu opasanu rampama, a jedan kolnički trak ionako uske dvosmjerne ceste proglasili su parkiralištem. Smješteni u hotelu iza rampe, sudjelovali smo u gužvi na istoj u noći s petka na subotu oko 1 sat. Kako je tek u ljetnoj sezoni, ne usuđujemo se ni pomisliti. Preživjele kafiće na Dolcu okupirali su naraštaji bez vozačkih dozvola i sredstava za parkiranje. Noćni život se s rampom preselio na početak rive u čijoj se blizini još može naći poneko parkirno mjesto.
U drugom redu od mora tri su mjesta potencijalnog noćnog provoda. Beat bar je na noge postavio mladić s bogatim iskustvom vođenja noćnih klubova, čak i u poslijeratnom Beogradu. Zbog preseljenja u Njemačku vođenje Beat bara prepustio je vlasniku susjednog lounge bara Leggero. Ništa manje iskusan, vlasnik Leggera (vodio je svojevremeno kultni zagrebački Kulušić i zabočki Tropic) našao je način za uspješno vođenje oba kafića smještena jedan nasuprot drugom. Petkom ćete u oba često naletjeti na svirku uživo, dok su subote rezervirane za DJ-e, no ono što ih razlikuje je ekipa. U Leggeru nešto šminkerskija, a u Beatu opuštenija. Na svega nekoliko metara udaljenosti pivnica je Toni, idealno mjesto da se uz pivo ponovi glazbeno-sportska povijest Šibenika. Ivo Pattiera i Mišo Kovač na jednom zidu smiješe se košarkaškom Amadeusu i kolegama sportašima na zidu nasuprot. Ispred pivnice malo ‘drukčija’ ekipa - štovatelji programske odrednice šibenske Crtaone, u širim krugovima poznati kao pankeri. Upućeniji tvrde da posjetitelji Tonija nisu stilski strogo podijeljeni pa se u prijepodnevnom ispijanju kave često zajedno može zateći gradska krema u odijelima i maloprije spomenuti punkeri.
Protegnete li noge skalama iznad nabrojanih birceva, naići ćete na još dva zanimljiva lokala. Caffe restaurant No4, ili popularnije Četvorka, žive svirke nudi subotom. Za našeg posjeta goste je mediteranskim melosom zabavljala klapa Canzona. Pauze su ipak odale da Četvorka njeguje i urbaniji glazbeni izričaj. Oku ugodno sređen kat s pogledom na katedralu funkcionira kao restoran, a ako je suditi po interijeru, hrana mora biti vrhunska. Jedno od onih mjesta kamo ćete odvesti dragu za Valentinovo jer ljubav, kako znamo, ide kroz želudac. Potvrda da simpatična gazdarica ima stila, poveća je kolekcija starih brojeva magazina koji držite u rukama.
Kad ste utažili \'ljubav\', skoknite do obližnjeg City Club Caffea, simpatičnog mjesta kao stvorenog da stavite ljubav na kušnju. Odvedite dragu do šanka, prepustite je šarmu i rukama vesele nabildane družine i pratite njezinu reakciju. Ako se ne uznemiri, zaboravite desert, njega će konzumirati snagatori. Za utjehu vam ostaju udane žene ili onih nekoliko djevojaka koje sline na šanku, koje su valjda slobodne pa snagatorima nisu interesantne. Ako ne želite riskirati da oboje dobijete po pič..., zaobiđite šank i pravac stepenicama na kat. Gore vas čeka, pogađate, živa svirka. Dva dana, pet kafića i četiri svirke uživo navode na pomisao da Šibenčani vole ovakav tip zabave. U bespućima šibenskih uličica naišli smo na brojne natpise nad zatvorenim vratima o nekadašnjem postojanju pubova, noćnih klubova i barova. Sjetilo nas je to na priču o stanarskom reketu, a nešto kasnije mali noćni razgovor gazde jednog birca s tri-četiri organa reda podsjetilo na jednu drugu priču.
Da Šibenčani doista vole živu glazbu, uvjerili smo se i u noćnom klubu Inside. Brojnu gomilu i uzvanike na svadbi gazdaričine kćeri zabavlja kći starog Šibenčana M. M. Kovača i pripadajući joj bend. Na repertoaru stari hitovi Ljiljane Nikolovske, Danijele Martinović i Jelene Rozge te pripadajućeg im benda. Kako je naš interes za spomenuti bend prestao s Ljiljaninim odlaskom, tako smo i mi otišli s prelaskom na Danijelinu eru. U glazbenom smislu, to je najgore što nam se dogodilo. Ne znamo jesu li ih vješto prikrili ili uopće ne postoje, ali činjenica da u top 5 birceva nijedan nije narodnjački, za hrvatske prilike graniči s SF-om.
Noć je mlada, a valja negdje i zoru dočekati. U nešto manje od 100 kilometara udaljenim Vodicama (poneki putokaz na cesti ne bi bio naodmet) susrećemo poznatu ekipu iz Beat bara. I dok Hacienda još spava zimski san, Exit i noviji klub Opium u ACI marini rade punom parom. U pripremi su zvučna gostovanja i, ako je suditi po proljeću, vrlo vruće ljeto. Glazba je elektronska i potiče na ples. U plesu je dočekana i zora, sunce je pozdravljeno, a u povratku smo skužili da do Šibenika postoji neka cesta duga jedva 20-ak kilometara. Provjerite svakako, postoji mogućnost i da je dvosmjerna.
