Nekada davno u zemljama Istočne Europe, Afrike, Azije, Južne amerike i brdovitog Balkana ustanci i pobune dizali su se svako malo. Većina ih je brzo, neslavno i krvavo propala, ali neki, poput ruske Oktobarske revolucije, promijenili su svijet. Nekada davno nije bilo masovnih medija, državni aparat nije imao toliku kontrolu nad pojedincem kao danas, pa je svaki luđak ili sanjar s revolucionarnim stremljenima imao šansu za uspjeh, kakva god ona bila. Danas, imamo masovne medije, povezaniji smo nego ikad, politički osviješteni i 'slobodni', ali primjećujete da je revolucija i revolucionara sve manje, a terora i terorista sve više. Je li to sve ustvari isto, je li Internet pomogao ili odmogao svim tim marginalcima i fanaticima i jesu li pronašli svoje mjesto i istomišljenike na mreži svih mreža?
Internet je prekrasno mjesto, medij, pojam... nazovite ga kako vam drago. Zaboravljamo koliko nam je net olakšao život, a pogotovo potragu za znanjem. Skoro svaka informacija poznata ljudskom rodu, zarobljena je u vremenu na nekoj web stranici. Internet nam je otvorio dveri znanja kakvog nismo mogli ni zamisliti, a svi znamo da je znanje moć. Upravo je to razlog sve veće internetske cenzure u svijetu, bilo u državama koje smatramo diktaturama poput Sjeverne Koreje, bilo razvijenih demokracija poput Australije. Jeste li znali da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja na svijetu u kojoj nema nikakvog oblika internetske cenzure? Ne bojte se, to neće potrajati, promijenit će se čim nekom bude u interesu da se javno počne pratiti internetski promet, što god mi mislili o tome.
Internet je svima koji imaju pristup donio istinsko oslobođenje od utjecaja masovnih medija i svima nama dao izbor. Što želite naučiti danas? Što želite pročitati li pogledati? Želite li upoznati nekoga sličnoga? Upravo zato su svi anarhisti, revolucionari, separatisti, teroristi i ostali -isti prigrlili Internet, a vlasti su počele nadzirati mrežu svih mreža i kontrolirati je poput svih ostalih medija. Nada i strah, strah i nada, odaberite stranu.
Prvi su potencijal interneta prepoznali tzv. teroristi. Sve dobro na netu, lakoća pristupa, brz protok informacija i ono najvažnije, najveća publika na svijetu učinili su internet omiljenim medijem svih terorističkih grupa na svijetu, tik uz svemoćnu televiziju. Danas, manje-više sve poznate terorističke grupe održavaju web stranice, neke su javne, a mnoge, za one koji su prošli inicijaciju, su tajne i dobro skrivene. Web stranice ekstremista svih boja i rasa specifične su i po tome što su vrlo dinamične - često mijenjaju sadržaj, adresu, često i u potpunosti nestanu, te ubrzo osvanu na posve drugom mjestu, a sve to kao direktna posljedica vječnog internetskog ratu vlasti i terorista. Teroristi, separatisti, revolucionari i svi ostali kojima web služi za promicanje svojih ideja i istina net koriste i kao centar za regrutaciju. Svi oni žele postići tri stvari: privući sadašnje i potencijalne članove, promijeniti sliku u javnosti njima u korist i uplašiti neprijatelja, ili kod onih miroljubivijih, objasniti protivniku zašto su u krivu.
Najveća babaroga među terorističkim grupama, poznata Al Qaeda, relativno kasno je 'otkrila' internet, a počeli su ga intenzivno koristiti tek nakon što su protjerani iz Afganistana. Razlog tome je vjerojatno taj što u Afganistanu tada, za vrijeme talibanske strahovlade nije bilo ni struje, a kamoli interneta, a sve i da su ga imali ne sumnjao da bi ga zabranili u roku odmah, a svim korisnicima odsjekli prste kojima su pritiskali vražju napravu - miša. Seobom Al Qaede u Irak počinju sve više koristiti internet pa se uskoro pojavljuju razni filmovi u kojima bombaši-samoubojice svjedoče o svojoj vjeri ili propagandni filmovi u kojima se poziva na sveti rat protiv Amera. Vrhunac je dostignut kada je ne internetu objavljeno video smaknuća Amerikanca Nicka Berga. Nesretnom Nicku je odrubljena glava. Ispočetka je Al Qaeda slala materijale arapskoj tv stanici al Jazeera, ali su kasnije počeli izrađivati vlastite web stranice. Dvije stranice koje su bile sinonim za Al Qaedu na netu su Alneda.com i Jehad.net. Zanimljivo je da je Alnedu uspio provaliti vlasnik jedne porno stranice koji je potom stranicu skinuo s weba. Alnedu su kasnije puno puta pokušali uskrsnuti, ali Al Qaedi očigledno nedostaje informatičkih stručnjaka što nas nimalo ne čudi. Velik broj zatvorenika zloglasnog Guantanama zadržan je tamo zato što se njihovo ime našlo na toj web stranici.
Za razliku od islamskih fanatika, oni domaći, europski ne koriste Internet javno. Niti ETA, niti prava IRA, jedine dvije old school terorističke, revolucionarne ili separatističke organizacije preostale u Europi ne oglašavaju svoju prisutnost na internetu. U tim su organizacijama svjesni kako se Internet u zemljama u kojima oni operiraju nadzire i da bi svako 'reklamiranje' na web stranicama dovelo do njihove identifikacije i uhićenja. Vjerojatno pripadnici tih organizacija koriste internet za komuniciranje, ali to rade iznimno oprezno i daleko od očiju javnosti.
Postoje separatisti koji svoej web stranice pokazuju ponosno i bez straha, a to su Tamilski tigrovi sa Šri Lanke. Tamili već više od 30 godina ratuju za neovisnost na sjeveru Šri Lanke i za svog postojanja izveli su više samoubilačkih napada od svih arapskih ekstremističkih organizacija zajedno. Na web adresi www.eelamweb.com možete pročitati zašto se bore, pogledati foto galerije, pročitati o mučenicima borbe za neovisnost i još puno toga. Za razliku od njih, mnogobrojni samoproglašeni revolucionari u Južnoj Africi i Americi odavno su postali kriminalci koji se samo deklarativno bore za neku ideju, a ustvari žive baveći se kriminalom i nemaju nikakve veze s webom, pošto do prašuma i džungli internet još uvijek nije stigao.
Najčešće web stranice ovog tipa su one na kojima se glorificira povijest nekog naroda ili poziva na oslobođenje nekog davno izgubljenog dijela zemlje. Primjera na pretek imamo kod nas gdje svoje web stranice održavaju ekstremni Srbi koji su pobjegli iz Hrvatske, pozivajući na ponovno osnivanje Republike Srpske Krajine, mnogi Talijani još uvijek ne mogu prežaliti gubitak Zadra, Istre i Dalmacije, a znamo da ima i Hrvata koji zazivaju NDH i Hrvatsku do Drine. Ovakvih slučajeva ima u cijeloj Europi, od Finaca na sjeveru koji Rusima ne opraštaju Kareliju do Turaka i Grka na jugu koji se još uvijek mrko gledaju na Cipru.
Ne bi htjeli zazivati vraga, ali bit će zanimljivo promatrati sa strane prvi slijedeći rat razvijenijih država. Ne sumnjamo da će jedna od najžešćih bojišnica postati upravo internet, ali to je već materijal za neku drugu priču. Držite se vi one 'u se, na se i uza se', a radikalne ideje prepustite fanaticima u džunglama. Moramo vjerovati da možemo promijeniti stvari, ukoliko to želimo, legalnim sredstvima u sklopu pravne države, koliko god to naivno zvučalo. Na kraju krajeva, sanjari uspijevaju tamo gdje nasilnici pokleknu.
