Mozak shuttlea je IBM 5150 računalo, koje je bilo vrhunski proizvod početkom 80-ih, a danas se prodaje za dvadesetak dolara po buvljim pijacama i malim oglasnicima. GPC, računalo koje upravlja važnim operacijama, poput lansiranja u svemir, je instalirano 1991. godine, imalo je 12 kilobajta memorije, a samo jednom je nadograđivano.
Ovakvo računalo je i više nego dovoljno za let u svemir. Shuttle nema 16:9 monitore na kojima bi astronauti igrali Call of Duty, niti ima projektore za gledanje najnovijih filmova u HD formatu. GPC se bavi isključivo funkcijama i matematičkim izračunima, za što treba iznenađujuće malo procesorske snage, ako izuzmete grafiku, zvuk i ostale, nepotrebne drangulije.
Računalo nikada nije podbacilo, a obe shuttle nesreće uzrokovane su mehaničkim oštećenjima ili kvarovima, nikada softverskom greškom. Uostalom, izrada novog računalnog sustava za shuttle bila bi preskupa čak i za jednu NASU. Trebalo bi iznova napisati sav softver, testirati sve ispočetka i sve to nanovo ugraditi. Nema smisla, dok stara kanta radi savršeno, a shuttle će ionako uskoro u zasluženu mirovinu.
Eto, slijedeći put kad žicate mamu ili tatu da vam kupe novu nVidia terminator pro ultra speed GTX 23900 007 karticu, sjetite se space shuttlea i skromnog računala koje vodi ljude u svemir.
