Fotogalerije

Kompletan grad za svačiji glazbeni ukus i neukus

Prošlo je dvije godine otkako smo se pomalo razočarani vratili s Vinkovačkih jeseni. U gradu koji je dao Satana, Majke, Kojote i ostalu rokersko-pankersku bratiju, tek je jedan kafić stidljivo slavio svoje junake. A kako je sada?

Kafić spomenut u podnaslovu posjetili smo tada po preporuci Dubravka pl. Matakovića, mada ga ni on sam do tada nije posjetio. Kildare's Pub pamtimo kao birtijicu u kojoj smo u ugodnom društvu Ultrasica popili pokoje pivo prije nego što smo se zajedno uputili do Bordeauxa. U novom pohodu na Vinkovce Bordeaux nismo posjetili, za Kildare's Pub nismo sigurni. Plakat za manifestaciju Fucklor Off, drugu, jubilarnu međunarodnu rock smotru vinkovačkih bendova i gostiju, kao mjesto održavanja navodio je Kildare's, s Plusom u zagradi.

Locirali smo zgradu, na novoj adresi, te skoknuli tridesetak metara dalje nešto pojesti. Dva zalogaja hamburgera dijelilo nas je od Fucklor Off-a, kad je iznenadni nalet vjetra srušio ogroman suncobran pod kojim smo se skrivali. ‘Ajd što smo pokisli’, pomislimo, ‘al nemoj mi pivo prolijevat!’ Utočište pod svojim suncobranom pružio nam je ljubazni stodvadesetkilaš. S nogama čvrsto na postolju, obgrlivši stup suncobrana kao ljupke plesačice kromiranu štangu, prilično su uvjerljivo zvučale njegove riječi: ‘Nema šanse da digne mojih 120 kila.' I nismo se prevarili.

Idućih smo pola sata, zarobljeni pod suncobranom, pogled usmjerili na glavnu pozornicu Vinkovačkih jeseni. S prstom na okidaču fotoaparata gledali smo zanosni ples višemetarske metalne konstrukcije pozornice, nošene vjetrom, kako prijeti neopreznim prolaznicima da ih uvuče u završni čin. Kakva bi to fotka bila?! Možda ne baš za World Press Photo, ali za 200 kuna od nekih dnevnih novina sigurno!

Prateći pokislog irokeza (što ne naiđe ranije?!), sustavom spojenih dvorana i terasa ko-načno smo se domogli Plusa. Sa sigurnošću možemo tvrditi da je središnja etaža, s nekoliko biljarskih stolova, nelošim komadima i jukeboxom s lošom ponudom glazbe, Plus. Konobar za Kildare's, iako bi trebao biti kat više, nikad nije čuo. Penjemo se gore i upadamo taman na himnu Ultrasa ‘Neka nas ne vole', u izvedbi sastava Karambol, koji je upravo tom kompozicijom obilježio kraj svog nastupa. Hvatamo majstora tona, za kojeg nam je konobar rekao da je gazda, kako bi nam razjasnio enigmu zvanu Kildare's. ‘Ma, nisam ja gazda, to ti vodi Rajko!', objasnio je lik sa sijedom fudbalerkom i dodao da to nema nikakve veze s Kildare'som. Nebitno, važno da smo mi našli Fucklor Off, da nas je Pogreb X podsjetio na lik i djelo Kečera te da znamo da mlađahne Punčke, Neću žvake oću kusur i Karambol imaju gdje svirati. Naravno, i Septica, kad se pritisnuti brojnim svatovskim obvezama ipak uspiju okupiti.


Valja napomenuti i da je podrumska prostorija Plusa, za koju smo bili uvjereni da su samo WC-i, mjesto ispunjeno biljarima koje radi i kad jukebox i bendovi utihnu. Dakle, mjesto stvoreno za pijane zore.

Subotnji smo izlazak započeli opet u društvu žičanih instrumenata. Razlog više za sjesti na terasu Lamuta, na kojoj su svirali tamburaši, svakako je kazan koji nam se smješkao iz dvorišta. Nekako s prvom rakijicom za stol nam se pridružio bećar u narodnoj nošnji, osvajač lijepe svote na nekom pjevačkom kvizu. Svoje umijeće demonstrirao je ostatak večeri dobro podmazan, hm, Coca-Colom. Mi smo se držali rakije, ne zato što je volimo, nego se dami u društvu svidio čokančić u kojem je poslužuju. I šta će kavaliri nego nabaviti dami šestodijelni set, dva... Pa se oduljilo. Idu tamburaši uz tu rakijicu. Naš bećar na kofeinu, koji brije na tamburaše po Slavoniji, primijetio je da gazda nije štedio te da goste unutra zabavljaju drugi tamburaši. Nedugo za nama ušli su i terasni tamburaši te nastade pravi tamburaški okršaj. Dama primijeti da u torbu ne stane više čokančića pa krenusmo dalje.

Marabu se od zadnji put dobrano proširio. Dodano je nekih šest novih VIP separea, za koje upućeniji tvrde da su vječno puni i da se rezerviraju mjesecima unaprijed. Braća očito odlično rade svoj posao. Drago nam je bilo vidjeti starog dobrog Jordesa kako na saksofonu prati DJ-a, a početno razočaranje što nema više umjetnica na štangi splasnulo je kad smo se osvrnuli oko sebe. Malo odjeće unatoč hladnoći i kiši! Da komada ne fali ni u Vanilla clubu, skužili smo nažalost tek na fajruntu.

Par koraka od ogromnog diska privukao nas je zvuk tamburice na terasi Jazz bara. Svratismo po dozu alkohola i kofeina te naletismo na naše jake lektorske snage (vidi najpijanije žene na slikama - op. ur.), uz koje dočekasmo sveopći fajrunt. Žao nam je malo zbog Vanille, dalo se tamo poznatih njuški sresti. Naslikavasmo na ulici neku curu u zanimljivoj kreaciji, kad nam se obrati nešto iz kadra: ‘Ne znaš ko sam ja?!' Oprosti bratiću Ane Brdarić, sine daljnjih rođaka Dine Dvornika, kojeg nisi upoznao, al si bio na koncertu, i momče sestre od žene Alena Borbaša. Drugi put ćemo sigurno znati...!

TOP FAJF:

, , , Slunj, Zagreb