Uzdajući se u staru narodnu “što trijezan misli, to pijan govori”, naš pokrovitelj je u Imoćanku, najfrekventniji noćni bar u Ivankovu, ubacio četiri ljepotice čija je zadaća ispitanicima nuditi ‘serum istine’ po akcijskim cijenama. Lažno se predstavljajući kao reporteri Klik patrole ispijali smo piće u separeu omanjeg kafića i strpljivo čekali da se nešto počne događati, da konačno pristignu i ispitanici.
Kroz prolaz, za koji smo bili uvjereni da vodi samo do WC-a, pojavio se fino dotjerani gospodin, tajnim znakom dao do znanja da je doušnik koji radi za našeg pokrovitelja i pozvao da se pridružimo zabavi. A zabava se već dobro zahuktala u barem duplo većem prostoru iza prolaza. Nabijeni basovi praćeni trubama neodoljivo su podsjećali na Kirila Džajkovskog, no tračak nade nestade s početkom nepodnošljivog zavijanja. Neki su nam rekli da ti zvukovi ne potiču od lokalnog čopora vukova ili nekih drugih divljih životinja, nego od misteriozne noćne pojave koju neki nazivaju ‘narodnjacima’. Ignorirajući spomenuto zavijanje probijamo se kroz gužvu i primjećujemo da su Burnove ljepotice besprijekorno odradile posao. Ne samo da su svakom ispitaniku servirale ‘serum istine’, već su se, kako bi ih dodatno opustile, uhvatile i mikrofona.
Zanemarimo zavijanje, ali to mi zovemo hostesama! Navikli smo već da nam u Slavoniji stol nikad nije prazan, no malo nas je iznenadila spoznaja da pića koje pije znanstvenik na stolu ima u izobilju, dok znanstvenica pićem oskudijeva. Pa hajde, ne znaju djevojke da je riječ o znanstveniku, a čuli smo da se lože na Klik patrolu. Hm, pogled lijevo pa pogled desno, apsolutna dominacija muškaraca. S knedlom u grlu znanstvenik odlazi do WC-a. Okrenuvši se od pisoara ne može ne primijetiti veću skupinu mladića koja kao da ga seksualno provocira. Mora da se znanstvenik samo zabunio, jer je ipak izvukao živu glavu...
Jutarnje triježnjenje donosi bolnu spoznaju - sami smo popušili svoju foru sa ‘serumom istine’. Zbog toga se ne možemo pouzdati u rezultate, a ni ponoviti ispitivanje u Ivankovu, jer smo raskrinkani. Naši ljudi iz Burna munjevitom akcijom angažiraju dodatne snage ljepotica i šalju ih u Plavi Škorpion u Koški. Dodjeljuju nam i dva agenta iz Osijeka s kojima se nalazimo na tajnoj lokaciji u Donjem Miholjcu. Zlu ne trebalo, vode sa sobom i čovjeka iz saniteta. Na putu do Koške prolazimo kraj Atlante u Miholjačkom Poreču i Kaktusa u Breznici Našičkoj, koji su uz Amadeus u Podgajcima Podravskim bili razmatrani kao mjesta istraživanja. Presudila je veličina Koške i popularnost Plavog Škorpiona. Ispitanici su se odlično snalazili na glazbene podražaje DJ-a i pokazali otvorenost prema svemu, od uzdanica domaće estrade, preko Rednexovog “Cotton Eyed Joea”, do tradicionalne tarapane.
Narodnjaka nema, ako doista vjerujete da gospodin Halid Bešlić nije narodnjak. Ono što nas je očaralo je zajedništvo koje vlada čim se pruži prilika, pa se tako na prve taktove spomenutog Rednexovog hita ekipa u tren oka okupila u tunel-kaubojac. Odjavna tarapana istom ih je brzinom skupila u kolo. Zadovoljno trljamo ručice, bilježimo sve u dnevnik zapažanja i pozdravljamo se s agentima i sanitetom ne skrivajući veliku zahvalnost zbog izvrsno odrađenog posla. Vraćamo se u Donji Miholjac, tražimo mjesto za nazdraviti uspješno obavljenom poslu. Bordoux, Orion, Dorat i Twister već su odavno zatvoreni.
Sjetimo se tajne lokacije na kojoj smo se našli s agentima. Odlazimo do Glennsa i upadamo u špicu večeri. A znate kako je u Slavoniji! Stol ne smije biti prazan, vrijedne hostese rade kao pčelice, a glazbu bira DJ Omer. I dobro on to bira. Naši agenti su već u Osijeku, s njima je otišao i sanitet. Slijedi nam još jedno jutarnje triježnjenje, još jedna bolna spoznaja - dnevnik zapažanja je izgubljen, baš kao i naše sjećanje... Težak je život nas Klikovih patrolaša, ali što ćemo, kakav je takav je - naš je!
