O Kongu se ne piše u novinama, ne prikazuje se na Dnevniku, niti čita na internetu. Riječ je o građanskom ratu 'tamo negdje u Africi', za kojeg nas boli kita. Dosad je u ratu ubijeno 5,4 milijuna ljudi, uglavnom civila, što je za usporedbu, više nego što Hrvatska ima stanovnika. No, rat u Kongu nema nikakve veze s plemenskim sukobima i s 'primitivnim crncima', za rat u Kongu direktno su krive velike kompanije koje na sve načine žele doći do kongoanskog rudnog bogatstva.
Službena verzija priče o početku rata, tvrdi da su nakon genocida u Ruandi Hutu ubojice pobjegle u Kongo, a vojnici Ruande su ih slijedili i ratuju s njima dan danas na teritoriju druge države. To je laž. Vojnici Ruande nisu slijedili ratne zločince kako bi ih kaznili, oni su ušli u Kongo kako bi okupirali kongoanske rudnike. Kongo je najbogatija zemlja na svijetu po nalazištima zlata i rijetkih ruda bez kojih je nezamisliva naša civilizacija. Nakon što je Ruanda prošla nekažnjeno, još šest afričkih zemalja je poslalo svoje vojnike kako bi i oni ugrabili dio kolača.
Sva ruda koja se iskopa i ukrade u Kongu završi kod nas - u Europi, u Kini, Japanu, Americi...Godinama su uz zlato iz Konga najviše krao koltan, ruda koja se koristi u izradi električnih kondenzatora kakve sadrži svaki laptop, mobitel, kamera, konzola za igranje... U jednom trenutku, zbog izlaska Playstationa 2 i povećane potražnje, cijena koltana popela se na 600 dolara za kilogram rude.
UN su provele istragu i osudile stotinjak korporacija iz razvijenih zemalja svijeta. Vlade tih država nisu poduzele ništa po tom pitanju, samo su zatražile od UN-a da prestane čačkati mečku, jer u pitanju je business.
U ovom trenutku, u Kongu se nalazi 17.000 UN vojnika koji su praktički bespomoćni. Ruanda i dalje drži velik dio Konga pod kontrolom i eksploatira prirodna bogatstva koja prodaje razvijenim zemljama.
Kongo je tužan podsjetnik da novac vlada svijetom i da 5,4 milijuna mrtvih ne zanimaju nikoga, ako umiru daleko od očiju. I sami smo bili svjedoci rata i nezainteresiranosti svijeta za našu bol i nismo ništa naučili iz toga.
