Dok se u velikom dijelu ostatka Hrvatske noćni život svodi na subotu, u Metropoli smo zaružili već u srijedu. Naši ‘spaljeni' domaćini za mjesto susreta odabrali su Bakaga bar na Šalati. Ljubazne nam hostese odmah po dolasku natočiše dvokomponentno piće votku-Burn - pozdrav iz majčice Rusije zaslađen energijom iz limenke s plamenom. Na prvi gutljaj postade nam jasnije otkud sve te krasotice studentskog uzrasta uokolo, a tek je srijeda... Blažena osjetila okusa i vida na tren ustupiše prostor sluhu, a njega razveseli spoznaja da duh Čobana i Selje još uvijek živi, uz izgubljeni repertoar na koji smo se nekad razvaljivali u Močvari. Na 20-ak sekundi hoda od Bakage nalazi se Boing, no zbog neobičnog radnog vremena (radi do ponoći) obišli smo ga tek koju večer kasnije. Ondje nas je dulje zadržao neloš izbor glazbe te večeri, a slobodni smo primijetiti da je on i u Bakagi bolji vikendom. Kako ne bismo zakurili vatre između kvartova, ili u najgorem slučaju noćni život Zagreba sveli na Šalatu, mudro odlučujemo nastaviti piti po lokalima abecednim slijedom.
BBS početke bilježi prije 30-ak godina kao birtijica s bilijarom, nedaleko od okretišta na Savi, kroz koju su prošle generacije brucoša iz obližnjeg studentskog doma. Danas se BBS popeo i proširio po katu, a gazda je dodao još 3-4 bilijarska stola. Nije baš da ćete ondje zatulumariti, ali ako se poželite bilijara ili s djevojkom tražite intimnije mjesto za razgovor, uz nenametljivi house u glazbenoj podlozi, BBS vam je na raspolaganju do 4 ujutro. Tražite li, pak, djevojku s kojom biste mogli popričati u BBS-u, morat ćete natrag preko Save do Odbojkaškog doma. Kafići u Domu odbojke oduvijek su bili utočište brigama pritisnutih studentica koje, u cilju smanjenja stresa, moraju ponekad otpustiti kočnice. Nekad rokerski Smash i 90-ih godina domaćoj estradi skloniji Roko, danas su ujedinjeni u Roko & Akademiju, a glazba je negdje između... Ovdje smo se ponovno sreli s našim ‘spaljenim' domaćinima. Vjerojatno i sami primjećujete očitu sklonost ‘spaljenih' za tulumarenje u društvu lijepih studentica. Da bi riječ rekli!
Ugoda je izostala u iznenađenju pred 3. kafićem, nekad i danas zvanim Petica. Nekoć glazbeno prihvatljivija od Roka, ni Petica se nije uspjela oduprijeti trendovima. Ipak, koliko god žalili, poveći red na ulazu moramo prihvatiti kao dovoljan argument za prelazak na narodnjake. Možda neugodnih iznenađenja ne bi bilo da smo poštovali abecedni red pa se istom ekspresno vraćamo. Na vratima Boogaloo Cluba dočekao nas je stari znanac Stoner, kolumnist biciklističke stranice dropbike.com. Budući da kao i mi brije na Thompsona (ne onog, na Huntera S.) te je svojedobno strah i prezir sijao po Beogradu, propusti nas džabe na 7. Illectric Funk Festival. Ušteđenih 65 kuna pametno uložismo na šanku, a s pribavljene 2 vodke-Burn pošteno se zabavismo uz njihove goste, DJ-e iz Berlina. C, Ca, Cab, Cabana! Ne, to je u Velikoj Gorici. Nema veze, kad smo već u susjedstvu, idemo na prepad uhvatiti Danijela koji nam se hvalio kako kod njega navraćaju poznati. I tko nam se smiješi sa šanka - dvostruka Klik djevojka Emilija Bunjac. Ako pušačima to nije dovoljan razlog za navratiti do Cabane, možda će to biti uskoro sagrađena certificirana pušačka kabina. Capitano na platou poslovnog kompleksa na križanju Vukovarske i Heinzelove nema problema sa susjedima koji se bune na buku. Udarna je večer petkom, kada obično sviraju tamburaši, a u planu je obogaćivanje subote gitarističkim duom. Vesela ekipa dočekala nas je na ulici pred Crazy Horsom. Nezadovoljni narodnjačkom glazbom, zabavu su nastavili uz glazbu iz auta, u čemu ih je nekoliko puta bez razumijevanja omela policijska patrola.
Iznenađenje narodnjacima nisu krili ni neki od gostiju, no sklonost brojnim posjetiteljicama nadjačala je glazbeni ukus. Program kluba koji navodi sexy house večeri, kao i neka poznata lica s fotki u panou, navode i nas na zaključak da su narodnjaci novija programska odrednica. Zato narodnjaci nisu novost sesvetskom M&M klubu, koji rado posjećuju poznatije face. Mi, doduše, ondje više nismo prepoznali ni svoje ‘spaljene' domaćine, koji su nam ondje pripremili treći party, a nismo sigurni ni da bismo sami sebe prepoznali. A kladimo se da nam je ostalo za obići barem još 200-300 birtija u tom Zagrebu i okolici. Čekaj, a onaj s krcatom terasom u centru što smo bili, jel to Maraschino? Pa tamo nam isto nije bilo loše, dobra mjuza, zgodni komadi... A kad smo ono bili tamo? I otkud smo sad odjednom na ‘M'?
Ah te silne slatke, male, vatrene limen... djevojke...
