Zaista, nije nam bilo jasno zašto nas svi prije puta u Daruvar upozoravaju na oprez. S istočnim smo susjedima već neko vrijeme dobri. Naši i njihovi poduzetnici davno su uspostavili suradnju, a eto sad su nam i policije odlučile surađivati u hvatanju poduzetnika. Jedino što bi nam eventualno moglo ugroziti sigurnost jest činjenica da je Daruvar ipak nešto bliže Afganistanu i Iraku od Zagreba. Kako nemamo običaj stvari prepuštati slučaju, javili smo se dobrom poznavatelju tog podneblja, našem čovjeku iz Kutine. ‘Nikako ne idite na Novsku jer ćete morati proći kroz Pakrac. S autoputa se skinite u Kutini, a moj vam čovjek jamči siguran prolazak kroz Garešnicu. Za Daruvar vam nitko ne garantira, idete na vlastitu odgovornost. Sretno!' rekao je.
Kratko, jasno i pošteno. Ali čemu? Ne sjećamo se da smo igdje skrenuli za vremensku rupu. Pogledamo kalendar, a ono 2008. Koji kua? I eto ti opet ovog iz Kutine: ‘Da, nisam vam rekao. Ljudima vam je malo dosadno u ovim krajevima pa kad se pojave nepoznate njuške u njihovom gradu, malo ih razbiju.' Garešnicu smo prošli s takvom lakoćom da nam nije ostalo drugo nego žaliti što naš čovjek iz Kutine nema svog čovjeka i u Daruvaru. Zadatak je zadatak i kakvi bismo mi to profesionalci bili da ponekad ne riskiramo?! I možemo vam reći da ona ‘Tko ne riskira, ne profitira' nije samo obična frazetina. Ratom uništenu industriju Daruvarci sve uspješnije mijenjaju turizmom. Ne, ne izmišljaju oni toplu vodu, nego im je Bogom dana iz termalnih izvora. Da netko ima soli u glavi, pokazuje i nedavno otvoreni termalni vodeni park Aquae Balissae pa osim reumatičnih bakica svoje, da oprostite, guzice sada može kiseliti i mlađarija. Naše oduševljenje Daruvarom nije jedinstvena pojava.
Baš nekako za vrijeme našeg boravka u Opatiji održavao se nekakav turistički skup na kojem je Daruvar pokupio prvu nagradu za najuređenije mjesto u kategoriji kontinentalnih turističkih mjesta. I to, pazite sad, četvrtu godinu zaredom. Na desetak kilometara udaljenom Petrovom vrhu možete jahati, a zimi čak i skijati. Mada vam mi preporučujemo da na 400-metarskoj stazi napravite kickera i ko svi normalni ljudi bordate! Dio puta do gore vozite se vinskom cestom uz koju se, kao što pretpostavljate, rasprostiru vinogradi. O, da! Ima Daruvar i svoju vinariju. Naravno, i pivovaru! Ima i dobre rakije. Nama ju je, uz pregršt informacija, ponudila recepcionarka hotela Mladimir, a uskoro bi se trebala pod etiketom naći i u prodaji.
Na toj istoj recepciji njen nam je kolega ispisao ceduljicu sa 13 imena kafića i 2 disko-kluba. Nešto od toga smo uspjeli i obići. Prvi od njih je Bohemian, mnogima poznatiji kao Jaje, za koji se na prvu vidi da je iznjedrio generacije urbanijih Daruvaraca. Dug popis i istraživački duh brzo su nas odlijepili od šanka Jajeta. Po par ljudi za šankovima u pet nanizanih birceva istog izgleda nisu nas mamili da uđemo, dok slučajno otkriće silueta na mutnom staklu kafića Tom nije pobudilo sumnju da kafići imaju svoju dubinu... U toj dubini, galeriji kafića, presjedili smo dovoljno dugo da možemo pohvaliti dobar glazbeni odabir, no nedostatak ekipe natjerao nas je da krenemo dalje. Usput smo na šanku doznali da je pomanjkanju ekipe uzrok gitarijada u kafiću Špica.
Bolja atmosfera i prava slavonska gostoljubivost dočekali su nas u Star caffeu. Istini za volju, ne baš od gazde, nego od male vesele ekipe koja je svoju sreću odlučila podijeliti s nama. Nismo baš računali da će, kad smo na par pitanja odgovorili s ‘rakija' i ‘svejedno', uslijediti par tura absinta. Tu su ambicije obilaska svih birtija s popisa pale u vodu, no sjetili smo se priče o nemaloj češkoj zajednici u Daruvaru i njenih mlađahnih pripadnica.
U Staru ih nismo našli pa smo preko Japanske četvrti otišli do Besta. Unatoč šamaranju gosta od strane konobara večer ranije i razočaranja koje nam je priuštio DJ, dali smo mu novu šansu. Best je pruženu priliku opravdao, a da je još nekako umjesto DJ-a upaliti radio... gdje bi mu bio kraj? Upućeniji tvrde da dobar dio kafića s primicanjem zore glazbeno zastranjuju i odjavljuju se s harmonikom. Tvrde oni i da je preko puta Besta kafić Saloon i da zna biti pravo dobro. Mi ga nismo našli, al smo uspjeli naći Špicu u kojoj je baš završila svirka lokalnog benda koji smo večer prije slušali u polupraznom disku Johny B. Good.
Glazba DJ-a privukla je znatno više Daruvaraca, a mi ni u toj gomili nismo pronašli Čehinje. Al su zato nas našli mladi momci rodom iz Janjeva demonstrirajući zavidan osjećaj za ritam. Sviđalo se to valjda, kažu, i domaćim curama, a što se opet baš i nije sviđalo domaćim dečkima. Nesporazumi su brzo izglađeni, pa i sam gazda govori da u zadnjih godinu dana, otkako je otvorio disko, pamti samo jednu tučnjavu. U to ime nazdravili smo s još pokojom!
