Sudbina je htjela da se bačeni novčić okrene na glavu te da glavešina veličke dinastije Zec stekne pravo na raspoređivanje riječi u nazivu novonastaloga grada. I bi Velika Gorica! Dodjelom titule slobodnog kraljevskog grada Zagrebu, ozbiljno je ugrožena opstojnost Velike Gorice, a naglom ekspanzijom sjevernog susjeda, nasljednici goričkih i veličkih dinastija potražiše sreću dalje. U Sloveniji tako osnovaše Goricu, nama manje bitnu, dok u Slavoniji dinastija Zec utvrđuje Veliku. Slučajno ili ne, baš nedaleko od mjesta Kaptol. Nagli uspon na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće doveo je Veliku čak u Prvu hrvatsku nogometnu ligu, no sjaj i blještavilo nisu bili dugog vijeka. Kolo sreće se okreće, pa tako nekako u vrijeme dok Vlado, sin razmetni dinastije Zec, Veliku odvodi u propast, Velika Gorica doživljava svoj novi uzlet i status prigradskog zagrebačkog naselja mijenja u status grada. Eto razloga da skoknemo kod susjeda na čašicu. Nije baš da smo pohitali, no s druge strane, 13 godina je dovoljno dugo razdoblje da u gradu kojem gravitira oko 60 tisuća duša zaživi noćni život.
Jesu li Velikogoričani iskoristili dobivenu šansu? Nismo mogli ne primijetiti plakate u izlozima kafića koji pozivaju na promocije vina iz jedne bivše Jugo republike. Nećemo ulaziti u tračeve o agregatnom stanju u kojem nam vina s tog tržišta dolaze, a spominjemo to samo zato što smo nakon poduljeg izlaganja o pojedinostima ugostiteljske struke uvjeravani da moramo doći idući vikend kad je u tom kafiću promocija spomenutih vina. Ako ćemo baš gledati kvalitetu ugostiteljske ponude kroz ponudu pića, upotrijebit ćemo jednostavan Klikov indeks ponude. Industrija pića s jakim marketingom grebat će se za prodor u svaku birtiju. Nasuprot tome, Velebitsko pivo ograničeno skromnim kapacitetima nagrađivane čiste vode, s izvorišta u Donjem Pazarištu, bira na čijem će se šanku naći. Mi smo ga popili u Krčmi Tur. I popili bi mi još koje da je mlađahna ekipa pokazala bilo kakve naznake da će u dogledno vrijeme taj najavljeni party i započeti. Pa makar i uz loš odabir domaće glazbe.
Bauljajući prema centru primijetismo Dublin pub, a namjeru da provjerimo stanje pivske karte uništiše dvije sprinterice u visokim potpeticama. Pogledom ih otpratismo do auta iz kojeg izvadiše fotoaparat te, ni trenutka ih ne ispuštajući iz vida, sretnemo ih na ulazu u Hyperion. Žensku vrisku iz kluba u suterenu pojasnio je plakat s pozivom na ‘Ladies Night’ sa zabranom ulaska muškarcima. Objasnili smo gazdi da mi nemamo ništa protiv žena, čak da ih volimo te da bismo ih malo poslikali za naš magazin. Prije nego što vam nastavimo pripovijedati kako smo se našli među stotinu vrućih djevojaka, samo bismo pozdravili gazdu Brku iz Malinske. Brojčano stanje nekolicine muškaraca, nužnih za funkcioniranje kluba, popravilo je iznenadno pojavljivanje policije. Doduše, vidjeli smo samo jednog, a iako nismo uspjeli dokučiti razlog dolaska, moramo priznati da je svu dotad poklonjenu nam žensku pažnju privukao sebi. Okružilo ga je toliko cura da se jadan od vrućine počeo i skidati. A onda su cure opet na mahove počele vrištati pa smo, bez straha za njih, znajući da ih policija čuva, lagano otišli dalje.
Mimoišli smo se s još podosta cura u trku, a primijetili smo i večer prije lika koji trči Zagrebačkom ulicom. A ta je nešto kao Zagrebu Vukovarska - ulica banaka. Radi li se o zdravim ili lošim navikama Velikogoričana, ne možemo sa sigurnošću tvrditi. Možda jednostavno zbog kratkog radnog vremena lokala, žele što više toga obići. Kao što je prema tvrdnjama vlasnika jednog kafića policija te prve večeri našeg boravka u turopoljskoj prijestolnici posjetila 6 lokala. Jedna malo sporija dama, rođena Velikogoričanka, na besprijekornom dalmatinskom dijalektu uputila nas je na nekoliko mjesta koja još vrijedi obići.
Novootvorenom lounge baru Liquid poljubili smo vrata i, ako je suditi po plakatu, propustili priliku okušati se u karaokama. Propustili smo i priliku s par tipova na terasi Scotcha pogledati prijenos boksačkog meča. Zato smo u Cabani dočekani s radošću, uz zahvale Bogu što smo se nakon svih onih Županja i selendri sjetili skočiti i do Velike Gorice, s kojom smo tako dobro prometno povezani (di baš Županju nađe, pa tamo nikad nismo bili?!). I nije nam toliko žao što tamo nismo sreli hrvatsku nogometnu repku koja često navrati (što nas čudi jer nije baš da se vrte narodnjaci), koliko nam je žao što nismo navratili prethodne noći kad je bilo ludo. Želimo Cabani još puno ludih večeri kao na ‘Najbolje do ‘90. partyju', uz poruku da nam nije važno što i s kim pijemo, nego da se zabavljamo. A zabavljali smo se još neko vrijeme sa svih 7 hrvatskih rockabillyja i pridruženim članovima, gotičarkom i pankerom u Klubu 100. Uspjeli smo propustiti koncert benda The MadMen koji je nakon povratka s turneje po Las Vegasu u Gorici uspio okupiti stotinjak ljudi. Nešto više ih se okupilo večer prije na ‘Studiju 54’, a zna biti i prave gužve kao vikend ranije na koncertu Let3. Unatoč blizini parkića za jeftine konzumacije iz dućana i forama s besplatnim ulazom od 23 do 23:23 sata, svim curama koje dokažu da imaju suknju na puni krug i prvoj 20-orici s kokoticama na glavi, u ‘Stotki' nismo primijetili veću gužvu. Možda je baš ta odlična povezanost sa Zagrebom, u sprezi sa ‘svesrdnom pomoći' gradskih otaca skraćenim radnim vremenom lokala i slanjem racija, najveći kamen spoticanja noćnom životu Gorice. Na pitanje: ‘Kamo dalje nakon fajrunta možemo izaći u Gorici?', najčešći je odgovor: ‘Dalje se ide u Grad!'
