Najviše glasova na izboru za seksi susjedu veljače dobila je informatičarka Ivana Katić, poznatija u blogosferi kao "Mala plava", sa adrese malaplavamp.blog.hr! Tom je izboru najvjerojatinje kumovala i njena poprilično velika fan baza, koja njen životni i literarni put prati već skoro pet godina.
Pogledajte video sa njenog snimanja - i pročitajte njenu najnoviju erotsku pripovijest.
Ivana Katić: TINA
Tina je bila užurbano stasala, na brzinu odrasla djevojka, grubo gurnuta u svijet odraslih, izgubljena u svojoj lijepoj glavici negdje između ljepljena postera omiljenih američkih pop heroina, čijom opsjednutošću nikada nije pronašla valjan razlog i čuđenju zašto u lokalnu trgovinu, u kojoj se nedavno zaposlila, sve češće svraćaju srednjovječni, trbušasti muškarci s neodoljivom potrebom za hvaljenjem svojim sposobnostima, uspješnošću riješavnja vitalnih svjetskih problema krajnjom jednostavnošću. Stojeći uz šank, drmajući malu lozu. Upoznale smo se slučajno, gotovo igrom sudbine, kad sam vođena nerazjašnjenom potrebom zastala na loše asfaltiranoj prigradskoj cesti. Brzo smo se sprijateljile i postale nerazdvojne sve dok jednog dana...
Što bi još? Jebo nas naizmjenično? Nakon svakog dobrog fuka slijedi ''koljektivnaja raspaljotka'', jedan u dvije, fix 1 + 2 u sistem.
Zamisli scenu, dok ležiš na crnom kožnom trosjednu, pijuckaš pivo, gledajući kako dugokosa crnka, tijela isklesanog poput najboljih radova vrhunskog majstora ''photoshopa'' (k'o da ju je Meštrović radio, rekli bi naši stari) odjevena samo u minijaturne, čipkaste tangice s ljubavlju, koja gotovo vidljivo lebdi zrakom, pegla originalni dres Real Madrida. Prilazi platinasta Plavuša, hodajući na koljenima, s samo za tu priliku frizurom Pipi Duge Čarape, nježno hvata najponosniji i uglavnom najskriveniji dio muške fizionomije poistovjećujući se
s sudbinom velečasnog Šime(np. a. PopuŠimi ukrali bicikl).
Guta, ne pljuje.
Sasvim sigurno nije izražajno korektno, no tko sad pomisli na trbušne mišiće Chritiana Ronalda, ili još gore pastira M. Mandžukića (za ovog nema spasa) definitivno je, blago rečeno, latentni peder.
Peder je karakterna osobina, nema veze sa homoseksualcima, ''boy bendom'' ili hrvatskim radijskim festivalom, barem ne onakve kakve bi neki od njih željeli.
Istina, Tina bila prekrasna 19-godišnjakinja, prozračna mladolika lica, nalik onima na rubu zakona izazovnim junakinjama iz japanskih crtića. Svratila sam u njezin dućan jer sam ostala bez pljuga, a u maloj je bilo nešto prokleto jebozovno i neminovno će uskoro imati prometa više od autoceste Zagreb – Rijeka, pa kad se već mora...
Nisam isključivo sklona svom spolu, iako nemam ništa protiv, ipak kurac volim više od vlastite majke. Mama šuti! Ostala sam opijena Tininim velikim, okruglim, čvrstim sisama koje su prijetile da će rastrgati laganu pamučnu majicu. Bez ikakvih alutrističkih nagona ženske solidarnosti, koja usput budi rečeno ne postoji, vrhunac ženska solidarnost je bijes koji sijeva iz očiju u trenutku slučajnog mimoilaženja, osobito kad su u društvu muške osobe koja hlapljivo, više ili manje uspješno, pogledom proždire vizualno naglašenu(čitaj: jeboklicajuću) Plavušu.
Postoje tri vrste žena, baljezgao je stari znanac u rijetkim trenutcima kad je bio trijezan, plavuše, one koje to pokušavaju biti i one koje to ne mogu postati pa seru protiv njih. Alternativna preseravanja ''ja ne želim biti samo komad mesa'' su otprilike na razini kurčeve inteligencije, povraćam kad mi je najljepše. Uostalom bjelančevine iz mesa možda i nisu najzdravije, ali su neophodne za život.
U malenu prostoriju, obloženu sterilno bijelim pločicama, prenatrpanu nižekvalitetnim namirnicama iz velikog trgovačkog centra, koje je pohlepna gazdarica preprodavala nemoćnim bakicama po tri puta većoj cijeni, lamačući debelim ručetinama, utrčala je zajapurena babuskara. Urlala kako nju nitko neće prevariti jer ona ima kod kuće vagu na kojoj je izmjerila kako 20 dekagrama smrdljive salametine nije dvadeset već osamnaest.
Primijetila sam nelagodu i sram na Tininom licu, odmah iznad sjajnih sisa, i pokušala smiriti situaciju govoreći kako njena vaga možda nije kalibrirana na isti način kao trgovačka, na što je babuskara još više popizdila i ustanovila da ona nema takvu vagu ''sa k'', koju sam spomenula, nego neku koju je dobila na poklon od snahe iz Njemačke i nadodala da se nije njen sin borio za takve...Ako postoji ikakve damske iluzije profinjenosti u mom svakodnevnom izričaju u tom trenutku je nestala. Majka, najbolji čovjekov prijatelj, neugodan miris, ženski spolni organ, pokojnica, bile su osnovne sastojnice rečenice upućene gospođi, uz dodatak jebena salametina.
U svakom slučaju, misija uspjela, babuskara otišla.
Tina, sjajnih čvrstih, okruglih sisa, s oduševljenjem se zahvaljivala, nervozno vrhom nokta na kažiprstu prelazeći preko ladice blagajne. Uz olakšanje je rasteretila dušu brzo pričajući o svojoj nezavršenoj školi, maloljetničkoj trudnoći i kako je gad netragom nestao. Srećom, njeni roditelji, vrijedni i pošteni trudbenici sa sela, imali su dovoljno razumijevanja za njenu situaciju i ona danas, eto tako, zarađuje kruh svoj sadašnji. Kad kanu suza iz kristalnog zelenog oka, iznad sjajnih sisa, nisam imala snage, bole noge kad dugi stojiš na visokim potpeticama, razočarati potresenu djevojku životnom istinom da hrdanje jebenog kruha brzo dojadi, a ostalo je uglavnom iznad platežne moći slabo plaćene blagajnice lokalnog dućana iz prigradske vukojebine. Snažno sam je zagrlila. Drhtala je, sve čvršće me stežući, tiho jecajući, iskreno poput djeteta izgubljenog u okrutnom svijetu.
Iskreno, pogledom omekšanog suzama gledala me je ravno u oči. Nisam učinila ništa, otvorila sam prozor nepomično gledajući kako odlazi srušen san. Hladan zrak se provlačio kroz sitne, oštre komadiće dostojanstva razbacane po starom, izgrebanom parketu. Sofijin izbor ili tek neizbježan zbroj spleta okolnosti? Bez pozadinskih fanfara celuloidnog spektakla, bez romantike Brelovog Amsterdama, bez sunca u zalasku, tek lirskim sopranom procviljen činjenični apsurd: U pičku materinu.
Kad sam osjetila njene čvrste sise na svojima, jecnuh i ja.
Da smo se poševile, a ne kažem kako jesmo, žmig, žmig, kao što je slatka, ali ipak jednostavno psihološki strukturirana Tina bila pregršt puta kasnije jebena, s jednom sitnom razlikom, tada je nakon jebačine umjesto ribanja tanjura od jučerašnje večere uživala.
Još uvijek mislite kako je ovo svijet u kojim vladaju muškarčine? Razmislite o tome još jednom prije nego zaključite da biste je razvalili, kad vidite nježnu, plahu Plavušu dok graciozno uz tup odjek koraka prolazi ulicom.
Ne sumnjam u postojanje opravdanog razloga za kurčenje pred nepoznatom damom, samo možda se i ona pička.
Igrajte na sigurno, upišite troznak. (Znam da ne postoji)
Možda je u tome razlika između grubog svijeta mačoizma kojim vladaju snažni muškarci, ratovi, grubi sportovi,
automobili s puno konjusina i mudrog zaključka Laure Boyle Finn: Koja čudna planeta, sa dvije dobre dojke možeš vladati cijelom Zemljom.
P.S. Samo za cure: Odgovor na pitanje koje upravo postavljate glasi: Push up, malo mašte, a u krajnjem slučaju doktor Siniša.
Mala Plava M.P.
