Bok, Seve. Kako si?
Divno.
Zgodna si. Smije li se to reć? Je li pristojno?
Demokratski je. Imamo Hrvatsku! Pače, poželjno je.
Čitali smo da trenutno nemaš dečka, jel' to znači da ti se smijemo upucavat?
Mmm… shvaćam, ovo je ona vrsta intervjua u kojem se vraćaš u osnovnu školu ili je možda bolji opis vrtić, kad te dečki vuku za pletenice ne bi li ti pokazali koliko im se sviđaš?
Pa, da. Jel’ bi ti se smjeli upucavat da imaš dečka, mnogi to rade...?
Smijete, to smo se već dogovorili. Ja čekam, jedva čekam da mi se upucavate. Znatiželjna sam… dajte, dajte.
Sigurno ti se stalno upucavaju pa ti je to dosadno, jel' bolje ako se pravimo da nismo zainteresirani?
Bilo bi gadno da se pravite zainteresirani, a niste. A ovo upucavate li se ili se pravite nezainteresirani, slatki ste svakako.
Ne možemo se pravit jer to ne bi bilo iskreno. A treba bit iskren, valjda. Slažeš li se?
Vi tako divno lažete da za vašu iskrenost zaista nema nikakve potrebe. Znate, dečki, ponekad iskrenost i nije na cijeni. Evo, primjerice, kako biste vi mogli više puta izaći s lijepom i zgodnom djevojkom i odmah joj jasno i glasno dati do znanja: glup sam, škrt i nisam obdaren?! Ili još gore kad ste iskreni pa kažete: kakva ti je to frizura?, ne sviđa mi se kako kuhaš! - tako riskirate da nož kojim je upravo mislila presjeći svježi janjeći but završi u vašim prsima. Zato lažite što dulje možete da ste bolji nego što jeste, stalno, svaki dan, mjesec. Godinama nas lažite da smo divne, pametne i lijepe i da bolje kuhamo od vaše drage mame. To je dobro zbog vas jer i vi ćete biti mirni zato što se nijedna neće buniti danima, mjesecima i godinama. Lažite dok sami ne povjerujete u te laži. I dok ona ne povjeruje da je jedina koju ste ikad voljeli.
Što još treba bit?
Gorštak u bijelim čarapicama koji mi govori: ‘Nego dosta o mom autu, pričajmo malo o meni...’
Sretan rođendan! Nisi nas zvala na proslavu... To znači da ti se ne sviđamo? (Kupili bismo ti super poklon).
Prijatelji su mi organizirali proslavu i pozvali me. Možda se njima ne sviđate? Ali ću svakako staloženo porazgovarat s njima i uvjeriti ih da ste cakani. Stanite… upravo sad… sad mi se javlja vizija, upravo sam sad dobila dar da mogu vidjeti budućnost. Vidim… o, Bože… vidim da mi kupujete nove Pradine cipelice. Aleluja.
Jesi imala one kape i ono na napuhavanje što svira...
Nisam, bu, šmrc. Inzistirat ću da mi ponovno organiziraju rođendan, ali s tim kapicama i s tim šta svira pa da svi obuku pelene i piške u iste. Da nabave pijesak s lopaticama, i da gradimo kule, i da se gađamo tortom, i da se ne javimo roditeljima tri dana. Kuiš? Kaj to nije kul?
Uspiješ pogasit sve svjećice odjednom? Što si poželjela?
Svakom godinom ih je sve teže pogasit odjednom, ali, sva sreća, pluća su mi dobra. Poželjela sam da mi pluća godinama ostanu tako dobra.
Rekla si curama, čuli smo te, da uzmu dečkima sve kartice i čekove, i novce, i sve... Kako si mogla?
Ja? Nikad. To je sve montirano. Netko mi smješta.
A romantika? Mislim, ako nemaju novaca...
To ide jedno s drugim, on je romantičan, bez novca, onako, kako bih to rekla, malkice i smrducka, al’ ne smeta… slatko. Ali romantičar s novcem, e, to je već raritet.
Što ako znaju recitirat pjesmu, napravit konjunktiv od duco...?
Ako zna, drago bi mi bilo zbog njega. Bodrila bih ga u tom njegovom talentu. Iza svakog poetski nadarenog muškarca stoji žena. Organizirala bih mu poetske večeri ispred Sabora na Markovom trgu da ga svi vide, da stoji i recitira, da konjuktivira saborske zastupnike.
Što radiš kad si romantična?
Amorova strelica na kojoj piše ‘ulaz’ ubada me pravo u srce. Dodir svilene haljine pod mojim prstima, zmijska koža hladi moje tabane, najlon čarape me miluju… Još ako u tom dućanu imaju i torbe, pucam od romantike.
Plešeš još sentiš? Plešu li se uopće još sentiši?
O, da, o, da, o, da. Sve je lako kad si mlad, lakše okrećeš leđa sreći, baš te briga s kim ćeš leći… O, da, o, da, o, da. (Jasenko Houra)
Sjećaš se svog prvog... sentiša?
‘Purple Rain’, Prince. Diskoteka u podrumu Ho-tela Marjan, u Splitu. On je bio isti, isti, istacki Bruce Springsteen. Poslije sam čula da je taj falši Springsteen otišao s jednom koja je bila toliko krupna da se nije mogla sagnut da si zaveže špigete na cipelama. O njoj se i dan-danas priča da nije romantična…
Prije je sve bilo jednostavnije, ne čini li ti se, lijepo odeš na bal, žicaš ruku od pater familiasa, uloviš zebru, nabereš bobica ili jednostavno nabaviš toljagu...
Dečki, ne budi vam zapovijeđeno, ali nemojte se bunit. Sad vam je sve jednostavnije. Šta da je taj pater familias vlasnik neke mafijaške Samoupravne Organizacije Udruženog Rada? Zamislite da danas lovite zebre i nehajno berete bobice po putu. Pa promptno bi vas strpali u Vrapče, u zasebnu sobu. A i te čuvene toljage, nisu vam one više kao što su nekad bile…
Sve ste vi krive, da ti nisi dala Adamu jabuku...
Jabuku? Ne. I nijedan se nije zvao Adam.
Kako će se to riješiti? Treba li se to uopće rješavat?
Kako će se to riješiti? O, kako će se to riješiti? Ne znam, ne znam. Zovite Zelene, neka se bune retroaktivno što su ovi u davnim vremenima nehajno brali bobice bez dozvole. Neka zaštitnici životinja iz crtića izvuku za kosu Vilmu Kre-menko zato što nosi zebrenu haljinicu koju je njen dragan ulovio iz puke razonode. Nek prosvjeduju pred njenom pećinom. Sljedeće logično pitanje koje se nameće je - treba li se to rješavat? Gospodo, naravno da treba. Pravda kod nas nije spora. Pravde kod nas uopće nema.
Jel’ treba dečko bit viši od cure?
Treba samo biti dečko.
Severin već ima mjesto (na Kupi), jesi li ljubomorna što ga još nema Severina?
Pa ni Zagreb se ne zove Franjo, a mogao je. Predlažem da to bude na sljedećoj saborskoj sjednici zajedno sa Zerpom.
Jel’ bi išla s nama na utakmicu, kad bi te zvali?
Sve ovisi koliko imate utakmica u nogama.
Ide album. Neki ne vjeruju, misle, ne ide. O čemu je? Koje teme prevladavaju? Ljubavne, refleksivne, pejzažne...?
Tragikomična kompilacija površnog… Potpuna havarija poante… Još jedan otužni esencijal hipotetičke maliganske poetike.
Daj neki stih, može i strofu...
Što ti nije tu okej, da nisi možda gej?
Dobar je, okej. Nego, reprezentacija treba poticaj sada kada je ostala bez Eduarda, ti si ih kao ‘djevojka sa sela' nosila do trećeg mjesta... Sad više nisi ‘djevojka sa sela', sad si više - što?
Da, sad više nisam djevojka sa sela, sad sam više djevojka u middle age godinama. Poruka za igrače: ‘Zdravo, Marijo… kako na nebu tako i na nogometnim terenima…’
