Koliko ti je visok dečko?
Oko metar devedeset... Zašto?
Ah. Ma tako, pitamo... Ti castinzi za uloge se uvijek održavaju iz zatvorenih vrata... Jesi li bila u ovakvom izdanju?
Ne, imala sam zatvorenu crnu majicu...
Ha! Sigurno su te zato zvali ponovno, da te bolje pogledaju…
Da, da se otkrijem malo, ha-ha, ali imala sam kratke hlačice! Na prvoj audiciji dođeš kako hoćeš, ali na drugu cure moraju doći u suknji.
Znali smo, koji jeftin štos...
Čitala sam prvi put za ulogu dobrice Sanje i nadala se nekoj sporednoj ulozi, a onda su me za nekoliko dana zvali za glavnu, ali za Viki koja je plavuša, zgodna, seksi, vrckasta...
To onda glumiš da si zgodna ili...?
Pa ne, ha-ha, ali moram glumit da sam bedasta.
Znači lijepa i pametna? Zar je to moguće?
Da, moguće je, rijetko kada, ali je moguće.
Onda sigurno znaš prvu latinsku deklinaciju…
Bože sačuvaj…
Probaj: -a, -ae, -ae…
Ha-ha, ne znate ni vi… Ja sam u to vrijeme gledala sapunice, bila u svom svijetu...
Čime te možemo rasplakati?
Filmom, nekim ljubavnim…
Mislimo da imamo ovdje negdje... Švedski ljubavni?
Ne, treba imat nešto...
Emocije…? U ovom ih ima puno, emocija...
Kao 'Titanic', recimo, na 'Titanic' uvijek plačem…
Taj nemamo. Jel' plačeš kad hrvatska reprezentacija zabije gol?
Ne, ali obožavam ići na utakmice, bila sam sada na Izraelu, naravno...
Jesu li ti u rodu braća Kovač?
Nisu, nažalost, ali ih obožavam.
Koji ti je zgodniji?
Niko. Svi, kao, vele Robert zbog nosa, ali meni je to baš šarmantno, totalno. Ali ja se najviše palim na talent. Recimo, kad igraju rukometaši, naši reprezentativci, obaraju me s nogu, obožavam ih. Eto, to je talent. Moja ekipa i ja sjedimo pred televizorom i urlamo.
Zna li ti dečko prvu deklinaciju?
Mislim da ne zna...
Mi znamo i konjunktiv, jedan dečko tu zna optativ... Ide u teretanu?
Ne, ne treba mu to, kao ni meni još. Bila sam prije žgoljava, najmanja u vrsti… I onda sam se počela mijenjati…
Vidimo. Mijenjati...
Da, prvo su drugi primijetili. Dobila sam guzu, noge...
Svirala si flautu. Seksi...
Da, flauta je super, išla sam u osnovnu muzičku. Pjevala sam puno u zborovima. Profesor koji mi je predavao flautu pisao je pjesme za mene...
Jeste li se odijevale u zborovima u one uniforme...?
Da, i bile smo prekrasne u onim haljinicama na faldice, s kravatom... Bilo je baš simpa.
Čuvaš li još to negdje u ormaru, za dečka…?
Ne, ali imam neke druge stvari primjerene mojoj dobi…
Na primjer?
Imam već godinama roza hlačice koje i danas mogu nositi. Ali sad mi dobro stoje, taman. Ili, na primjer, karirane suknje kao one japanske junakinje, to mi je isto fora. Čarapice do tud...
Do kud?
Do tud.
Ah.
Kečkice, lolipop, ha-ha... Tako sam se obukla za jedan maskenbal...
Mi isto radimo tulum za fašnik...
Imam donje rublje...
Bičeve, mamuze, uniformu iz pionira...?
Ne, ali slatke su mi one lisice s roza krznom. To bih voljela imati. To mi je baš onak, slatko...
Hmm... Koliko si rekla, metar i devedeset?
Da, otprilike.
Kad završiš faks, postat ćeš socijalna radnica, što znači da bi obraćala delinkvente na pravi put. Kako bi to činila?
Pa razgovorima, naravno… Što vi mislite? Ha-ha, kako me hoćete okrenuti na krivi put, sram vas bilo... Da ostanem još tri sata, okrenuli bi me sam tak...
?!
Okrenuli na krivi put, ne? Sad mi je dosta. Metar i devedeset - lijepo sam vas upozorila.
(imo)
